GRADAČAC POSTAO GRAD, PROBLEMI OSTALI

Gradačac je prije više od godinu dana i službeno postao gradom.

To je i zaslužio a potvrdio i svojom herojskom odbranom u proteklom ratu. Međutim, iako se od tada sve više radi na uređenju istog ako se malo bolje uđe u suštinu, vidi se da su mnogi problemi od ranije ostali, čak se i uvećali.

Nekada je Gradačac bio jedna od najatraktivnijih i najzanimljivijih destinacija vezano za turizam u našoj zemlji. Ali ako uđemo u suštinu problema koji vuku korijene mnogo godina unazad, vidjećemo stalni problem sa manjkom parking mjesta, zapuštenom Kulom Zmaja od Bosne, neiskorištenim jezerima, zaboravljenim vozom u Okanovićima, simbolom bitke i odbrane Gradačca , odlaskom mladih u inostranstvo i mnogo drugih. Ali možda dva glavna problema su ona koja život znače. Prvi je Dom zdravlja koji sada u doba pandemije korona virusa radi smanjenim kapacitetom ali ništa se nije poradilo na njegovoj pripremi da se osposobi za prijem i liječenje većeg broja pacijenata. U ove nadolazeće zimske dane kada je za očekivati da se usljed dolaska gripe i vjerovatno povećanog djelovanja virusa može očekivati mnogo više pacijenata, teško da će ovakav Dom zdravlja izdržati iole veći priliv pacijenata a raspad zdravstvenog sistema je i u drugim gradovima i zemljama pokazao da je to glavni uzrok tragičnih ishoda u liječenju. Izgleda da je glavna briga bila ko će sjesti u stolicu upravnika Doma zdravlja a ovo puno važnije se ostavljalo po strani. Isti, ako ne i veći problem Gradačca je snabdijevanje grada pitkom vodom. Za pohvalu je što se grad prikopčao na vodovod Domažić i što su pojedini dijelovi grada dobili konačno pitku vodu. Međutim ima tu problem što se u sklopu vodovoda Domažić istovremeno  trebalo raditi i na zamjeni starih, dotrajalih azbestnih cijevi  od prije pola vijeka   a zna se da je azbest kancirogeni materijal koji utiče na pojavu raka pluća i debelog crijeva. O zamjeni tih cijevi se priča dugi niz godina i bilo je za očekivati da će se sa poskupljenjem vode jedan dio sredstava usmjerio za to  i da će se preći na realizaciju tog projekta, da bi vodovodni sistem bio spreman kada se kasnije priključi na  izvorište Domažić. Pogotovo što bi se zamjenom tih dotrajalih cijevi smanjili gubici vode iz vodovoda koji idu i do 50%, zamijenila dotrajala mreža u sjevernom dijelu i centru grada i konačno izbjeglo da Gradačac ima sve više ljudi oboljih od ove opake bolesti. Nadati se da će se to što skorije uraditi jer su nedavno i donirana stredstva od WBIF-a za ciljeve Projekta zamjene dotrajalih azbestno –  cementnih cijevi i ona se moraju utrošiti u što kraćem roku. Svi rokovi odranije su prošli, situacija je alarmantna i nadati se da će Gradačac u bliskoj budućnosti imati čistu vodu i u strogom centru grada.

Ako želimo biti grad u pravom smislu te riječi,neke navike i shvatanja moramo promijeniti a najvažnije je shvatiti da grad čine ljudi a ne građevine i da je ljudski život ono najvrednije sa čime se ništa drugo ne može mjeriti.

Piše Suad Krajnović/ Poštar.ba