“RAT RIJEČIMA: Senad Pećanin raskrinkava Konakovića, a on uzvraća optužbama o ‘pravosudno-medijskoj mafiji'”
Sukob između Elmedina Dine Konakovića, ministra vanjskih poslova BiH, i uglednog advokata i novinara Senada Pećanina, kulminirao je javnim obračunom na društvenim mrežama, u kojem su pale teške riječi, prijetnje i optužbe koje dodatno destabilizuju krhku političko-pravosudnu scenu u Bosni i Hercegovini.
Konaković je na svom Facebook profilu optužio Pećanina, advokata bivšeg premijera Fadila Novalića, da mu je “zaprijetio hapšenjem”, tvrdeći da mu je poručeno kako je “već dva puta izbjegao hapšenje” te da mu “treći put to neće uspjeti”. Ovakva retorika, prema riječima ministra, pokazuje “spregu pravosudno-medijsko-političke mafije” i navodno ukazuje na to da su određeni centri moći već odlučili njegovu sudbinu mimo suda i zakona.
S druge strane, Senad Pećanin nije ostao nijem. U svojoj reakciji, objavljenoj uz pravni i moralni kontekst, podsjeća da je upravo Ustavni sud BiH, u odluci po apelaciji Fadila Novalića, naveo Konakovića kao državnog funkcionera koji je prekršio presumpciju nevinosti, čime je povrijedio članove Zakona o krivičnom postupku, Evropske konvencije o ljudskim pravima i sam Ustav BiH.
Pećanin nije štedio riječi, nazivajući ministra “Neobrazovanim Klepetalom” koji, kako tvrdi, populističkom demagogijom dodatno urušava ionako narušeni pravosudni sistem. Ujedno ga podsjeća da je upravo on, kao dio “Trojke”, otvorio vrata državne vlasti Miloradu Dodiku i SNSD-u, odlazeći u Laktaše tražiti ministarsku funkciju.
Dok Konaković prijeti da će Pećaninove poruke “proslijediti nadležnim organima”, izbjegavajući ulaziti u polemiku o njegovim ranijim medijskim stavovima (“rahmetli Sidran je sve rekao”), Pećanin se drži činjenica i pravnih presedana, ukazujući na štetnost političkog pritiska na sudove i kontinuirano narušavanje temeljnih principa pravde.
U fokusu ovog sukoba nije samo lična netrpeljivost već i dublje pitanje: ko u Bosni i Hercegovini ima pravo da tumači zakon i utječe na njegovu primjenu – pravosudni organi ili politički funkcioneri?
U zemlji u kojoj granice između politike, pravosuđa i medija često nisu jasne, ovakvi javni obračuni, nažalost, sve više podsjećaju na borbu za dominaciju, a sve manje na borbu za istinu.
Gradačački glas