Biščević-Tokić: Nikšićev zaduživački avanturizam vodi Federaciju u finansijsku provaliju

Zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, Jasmina Biščević-Tokić (SDA), oglasila se o finansijskom zaduživanju koje je sprovela Vlada FBiH predvođena Nerminom Nikšićem (SDP). U oštroj reakciji optužuje aktuelnu Vladu da je Federaciju uvela u ozbiljnu finansijsku krizu zaduživanjem na Londonskoj berzi, bez potrebne parlamentarne kontrole i po nepovoljnim uslovima. Biščević-Tokić upozorava da ovakvo ponašanje može imati dugoročno razorne posljedice po ekonomsku stabilnost entiteta, te povlači paralele sa prethodnom vladom Fadila Novalića koja, kako tvrdi, nije pribjegavala ovakvom modelu finansiranja.

Reakciju Biščević-Tokić prenosimo u cjelosti, bez izmjena:

„Vlada FBiH na čelu s Nikšićem zadužila Federaciju BiH na Londonskoj berzi i uvela je u finansijsku provaliju.

Još u aprilu sam upozoravala na Zakon o dugu koji je Nikšićev kabinet uputio u proceduru, iz kojeg je izbačen dio člana koji je propisivao obaveznu saglasnost Parlamenta FBiH prilikom vanjskog zaduživanja.

Vrlo brzo nakon toga, Vlada FBiH se zadužila na Londonskoj berzi za čak 350 miliona eura. Nikšić se pritom hvali kako je kamata od 5,5% „povoljna“. Međutim, svako ko je imalo finansijski pismen zna da to nije ni blizu povoljne kamatne stope. Dovoljno je uporediti s ponudom Union Banke d.d. Sarajevo, koja kao jedina komercijalna banka u većinskom državnom vlasništvu u BiH trenutno daje hipotekarne kredite sa kamatom od svega 4,49%. Ako je već zaboravio na Union Banku, mogao je barem pogledati njihovu kamatnu stopu prije nego što je Federaciju zadužio pod znatno lošijim uslovima.

A ako je tih 5,5% toliko „povoljno“, zašto je rok dospijeća postavljen tek za 2030. godinu? Zašto nije stavio da otplata počne već naredne godine pa da sam plati tu „povoljnu kamatu“? Da se radi o njegovoj firmi, bi li ikada pristao da uzme kredit s ovakvom kamatom?

Istovremeno, dok poskupljuje električnu energiju i optužuje građane da „previše troše struju“, zaboravlja da smo u vrijeme Fadila Novalića struju izvozili, a ne uvozili, te da tada nije poskupjela ni za građane ni za privredu. U Novalićevo vrijeme Federacija se nije zaduživala po uzoru na RS, niti joj je bio potreban MMF, a kamoli Londonska berza.

Očigledno je da je ovoj vlasti jedino važno da sada potroši novac, a ko će i kako vraćati dugove — to neka rješava neko drugi. Pitanje je samo hoće li se ti dugovi uopće moći vratiti i šta će se sve još morati dati zauzvrat. Hoće li, primjerice, firme poput Pretisa moći opstati i oporaviti se? Hoće li tužilaštva nastaviti preispitivati imenovanja vršilaca dužnosti direktora koje je Nikšićeva vlada postavila, zbog čega sada pojedine uprave ubrzano žele mijenjati statute?

Tamo gdje Trojka dođe, „trava više ne raste“. Najbolji primjer za to je Kanton Sarajevo, gdje, uprkos silnim zaduživanjima, ne mogu zaposlenima ni regres isplatiti. Tako Trojka sprovodi svoj slogan „Iz temelja“ — očigledno misleći da se poslije njih zaista mora krenuti od dna. I tu su, nažalost, potpuno u pravu: poslije njih ćemo ponovo morati počinjati od nule, kao poslije rata.“

Gradačački glas