Danijal Hadžović – između “prosvjetljenja” i političkog salto mortale

Danijal Hadžović – između “prosvjetljenja” i političkog salto mortale

Je li Danijal Hadžović doživio katarzu ili se samo vješto prilagođava novom političkom vjetru? Ovo pitanje s pravom postavljaju brojni građani i politički posmatrači nakon njegovih najnovijih objava na društvenim mrežama.

Samo nekoliko mjeseci ranije Hadžović je žestoko prozivao Stranku demokratske akcije, nazivajući je simbolom “orijentalizacije”, kriminala i kulturnog sunovrata. Govorio je o “okretanju točka historije”, vraćanju Bošnjaka na evropski put i “obračunu sa zločinačkim naslijeđem”. U tim objavama nije ostavljao prostor za nijanse – SDA je za njega bila uzrok većine problema u državi.

Ali danas? Danas se Hadžović ogorčeno ograđuje od vlasti Trojke, nazivajući svoje učešće u njihovom dovođenju “najvećim grijehom” svog života. Ne bira riječi: “najnesposobnija, najbahatija, najneobrazovanija vlast dosad”. Kritika je potpuna, sveobuhvatna i, možda najvažnije, bez i trunke samokritike u vezi s ranijim stavovima.

Ovakav zaokret postavlja legitimna pitanja: je li riječ o iskrenom razočaranju čovjeka koji je vjerovao u promjene, ili o hladnoj političkoj kalkulaciji novinara koji je prepoznao trenutak za rebrendiranje? Jer ako je Hadžović s toliko strasti i uvjerenja stajao iza Trojke u njihovom pohodu na vlast, kako danas odjednom nije vidio ništa od onoga što sada kritikuje?

Za javnost – i naročito za one koji su njegove ranije riječi uzimali kao autoritativne – ovakvi politički salto mortale ne mogu proći bez zadrške. Pokajanje, ako je iskreno, nosi sa sobom odgovornost, introspekciju i, najvažnije – priznanje pogrešne procjene, ne samo optuživanje drugih. U suprotnom, Hadžovićeva kritika djeluje kao još jedna etapa istog ciklusa – samo nova meta, a ista retorika.

Vrijeme će pokazati da li je Danijal Hadžović zaista doživio političku katarzu – ili je samo još jedan u nizu onih koji se na valu razočarenja pokušavaju ponovo uzdići.

Gradačački glas