Dervišagićeva selektivna pohvala: Zašto SDP-ovci nisu napustili sjednicu kao ostali?

Bivši dugogodišnji gradonačelnik Gradačca i nekadašnji premijer TK, Edis Dervišagić, javno je pohvalio troje zastupnika SDP-a – Andreu Gajić, Sašu Grbića i Mirsada Duratovića – jer su glasali protiv spornih zakona u Narodnoj skupštini RS-a, dok su sve ostale probosanske stranke i čak dio srpske opozicije odlučili napustiti sjednicu.  

– “Veliko poštovanje za Andreu, Sašu i Mirsada! Neka ostane zabilježeno da ste jedini glasali protiv!”, napisao je Dervišagić, očito hvaleći njihovu odluku da ostanu u sali do kraja glasanja.  

Međutim, postavlja se pitanje – da li je ostanak u sali zaista bio hrabar čin, ili politička greška? 

Podrška ili naivnost? 

Narodna skupština RS sinoć je usvojila zakone kojima se zabranjuje djelovanje Suda BiH, Tužilaštva BiH i SIPA-e na teritoriji manjeg entiteta. Ovi zakoni predstavljaju direktan udar na državu BiH, a njihov cilj je faktičko razvlašćivanje državnih institucija i jačanje separatističke politike Milorada Dodika.  

Dok su zastupnici SDA, Bh. Zelenih, SDS-a, PDP-a, ZPR-a i NF-a napustili salu, odbijajući dati legitimitet ovom sramotnom procesu, troje zastupnika SDP-a ostali su i glasali protiv. Njihova odluka mogla bi se tumačiti kao principijelni potez, ali i kao nesvjesno učestvovanje u farsi koju je režirao Dodikov režim.  

Da su i oni napustili salu, vlast u RS-u bi ostala sama i ogoljena u svom pokušaju donošenja zakona kojima krši Ustav BiH. Ostankom, SDP-ovci su samo dali Dodikovim pristalicama alibi da su prošli “demokratsku proceduru” i imali protivnike u sali.  

Dervišagićeva kritika selektivna i politički pristrasna? 

Dervišagićeva pohvala SDP-ovcima, uz istovremenu kritiku SDA i ostalih probosanskih stranaka, djeluje kao politički pristrasan potez, s obzirom na to da su i njegovi stranački kolege mogli napustiti sjednicu, ali su ipak odlučili ostati. Ako je napuštanje sjednice bila pogreška, zašto onda nije kritizirao i opozicione srpske stranke koje su uradile isto?  

Dok se Dodikove vlasti ne obaziru na proceduralne prepreke i pravne posljedice, probosanske stranke ostaju zarobljene u međusobnim podjelama i taktičkim nesuglasicama.

Hoće li građani BiH prepoznati ko zaista brani državne interese, a ko svojim odlukama, makar i nenamjerno, pomaže separatističkoj politici?