DIPLOMATSKI “PODVIG” / Paralelna stvarnost Elmedina Konakovića

Hrvatsku je “preorao”, svaka mu čast, a ni Dodiku nije tako loše zbog “raskida” s Trojkom

Od kraja januara, od kada Trojka “ne pregovara sa SNSD-om”, nekako se, bez pregovora, potrefilo da se privodi kraju priča oko izdvajanja 100 miliona KM državnog novca za zgradu Dodikovog kuma, te da se i dodatnih 66 miliona KM državnog novca iz Centralne banke BiH preusmjeri entitetu RS!

U paralelnom univerzumu smještenom u glavi ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića je “svanuo dan za ljude i državu”. U realnosti je svanuo dan u kojoj je toj državi na pola njenog teritorija potpuno uskraćen suverenitet.

Pisati o “svitanju dana za ljude i državu” u okolnostima u kojima njegov koalicioni partner silom provodi najveći udar na istu tu državu, što je u ponedjeljak uradio Konaković, je ili bezobrazluk ili potpuna odvojenost od stvarnosti, da ne spekuliramo pod utjecajem čeka. 

SNSD nije glasao za Konakovićevu smjenu

Uprkos činjenici da mu jedan koalicioni partner ruši državu, a drugi ga prešutno podržava u tome, Konaković je u posljednjem javnom istupu ponovo osjetio potrebu da nasrne na opozicione lidere, Željka Komšića i Bakira Izetbegovića.

Zamjerio je Konaković Komšiću na izjavi da ne vjeruje Trojki, a Izetbegoviću na pozivu da ne pregovaraju sa Dodikom i SNSD-om, jer, ko biva, Trojka je već odbacila tu mogućnost pa je Izetbegovićev poziv suvišan.

Od kraja januara, od kada Trojka “ne pregovara sa SNSD-om”, nekako se, bez pregovora, potrefilo da se privodi kraju priča oko izdvajanja 100 miliona KM državnog novca za zgradu Dodikovog kuma, te da se i dodatnih 66 miliona KM državnog novca iz Centralne banke BiH preusmjeri entitetu RS da lakše može pokriti troškova lobiranja u korist Dodikove secesionističke politike. Istovremeno je SNSD, bez pregovora, odbio glasati za Konakovićevu smjenu sa pozicije ministra vanjskih poslova.

Trojka je, tvrdi Konaković, “preorala evropsku diplomatsku scenu” i “potpuno izolovala Dodika od svih procesa”, te ga “niko više u EU i šire ne smatra kredibilnim pregovaračem”.

Ako zasluge za trenutni odnos EU-a prema Dodiku možemo pripisati Trojci, onda su uspjeli uraditi lavovski posao za predsjednika entiteta RS. I to bez pregovora sa njim. Posebno se to odnosi na Mađarsku i Hrvatsku, sa kojima je Konaković uspostavio najbolje odnose. Prve je zamolio da po svijetu lobiraju za BiH, a za druge je “dobri dečko koji stoji uz evropske, a ne iranske vrijednosti”. Prvi otvoreno rade u Dodikovom interesu, čak šaljući specijalnu jedinicu za potrebe eventualnog bijega iz države, a drugi javno poručuju da nemaju namjeru predsjedniku entiteta RS uvoditi bilo kakve sankcije.

I baš u vrijeme kad su gotovo svi mediji u državi kao udarnu vijest objavili izjavu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, da Dodiku neće uvoditi sankcije, jer eto nema ni jednstvenog stava o tome na nivou EU-a, Konaković je našao prikladnim da se pred spavanje obrati naciji i da se “nagovori” opoziciji. Ako je igdje “preoravao”, činio je to u slučaju susjedne Hrvatske. Rezultat smo čuli u ponedjeljak navečer od Plenkovića. Jer, nije Konaković “ljubovao” sa hrvatskim kolegom Grlićem Radmanom radi koristi Bosne i Hercegovine, već je Grlić Radman “ljubovao” s njim zarad interesa HDZ-a s obje strane državne granice. 

Nije EU imala jedinstven stav ni po pitanju jednodnevne suspenzije Ustava radi dovođenja Trojke na vlast u Federaciji, pa je hrvatska diplomatija itekako vješto odrađivala posao, čime se Plenković posve javno i otvoreno hvalio. Umjesto lobiranja kod članica EU-a da se Dodiku uvode sancije, Hrvatska nam poručuje da je susjed sa RS-om (ne sa Bosnom i Hercegovinom), i da je Banja Luka sat i po vožnje od Zagreba. Na sve to Konaković nema šta reći.

Kakve je tek odnose Konaković uspostavio sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Te on ide njima, te oni nama, pa onda opet on njima, pa još jednom on njima… I Emirati budu suzdržani pri glasanju u UN-u za Rezoluciju o Srebrenici, a Interpol, na čijem je čelu zvaničnik te zemlje, odbije raspisivanje potjernice za Dodikom.

Procijenio je Konaković da je vršenje policijske dužnosti, barem kada je u pitanju Dodikovo hapšenje, preriskantan posao, pa javnim istupima odvraća policijske agencije koje bi se eventualno usudile raditi svoj posao.

I sve je to Konaković uspio “bez pregovora” sa Dodikom i SNSD-om.

Otkud Komšiću ideja da ne vjeruje Trojki 

Sa DF-om i SDA definitivno nije pregovarao, ali je ipak zahvaljujući glasovima zastupnika tih stranaka, a bez glasova HDZ-a sa kojim redovno “pregovara”, smijenjen SNSD-ov Nebojša Radmanović. Uprkos insistiranju delegata u Domu naroda PSBiH iz SDA, DF-a i SBiH-a još uvijek nije smijenjen SNSD-ov Nikola Špirić. Štiti ga HDZ, sa kojim Konaković redovno pregovara.

I dok HDZ u kontinuitetu štiti svoje strateške partnere iz SNSD-a, Konaković poziva na “vraćanje na neumske postavke” kako bi se okolnostima rušenja ustavnopravnog poretka ispunila još jedna želja Dragana Čovića. To što su mu prošle sedmice isporučili kontrolu nad Federalnom upravom policije i Federalnom televizijom, koju nikad nije imao, za Konakovića nije dovoljno. Treba se zaokružiti Izbornim zakonom kako bi “Hrvati birali svog člana Predsjedništva BiH”. I otkud onda Komšiću ideja da ne vjeruje Trojki?!

I na kraju se ispostavlja da se zaista razišla sva magla koja je godinama prosipana i da je zaista svanuo dan za ljude i državu. Sa Konakovićem kao koalicijskim partnerom i osobom koja se nešto pita u državi, svanuo je dan za ljude koji bi od entiteta da prave državu. I tačka.

Stav.ba