Hrabro, momci!

Euforija pokazuje koliko ljudima na ovim prostorima treba malo za sreću i bijeg od svakodnevnih muka..

Naši košarkaši protiv Gruzije danas igraju odlučujući meč za prolazak u drugu fazu EuroBasketa. Poslije katastrofalnog izdanja protiv Španije nije se puno toga očekivalo od naših košarkaša, a naša javnost koja mahom gleda na sve crno ili bijelo već ih je otpisala, a neki su to uradili još kada su se obznanile informacije da Musa i Kastanjeda ne igraju.

Protiv Italije je to izgledalo puno bolje, no rezultat nije bio ništa bolji i osim nekoliko hiljada dijasporaca koji su iskoristili godišnje odmore za kupanje na Kipru i praćenje reprezentacije, očekivanja su i dalje bila nikakva.

I povreda Janisa Adetokumba, njegovo prekriživanje iz rostera pred sami početak meča, dobro izdanje i eto pobjede. Ponovo se upalila euforija. Malo nam uvijek za takvo nešto treba. Nerealna očekivanja su ponovo tu i vjeruje se da se možemo boriti za medalju.

„'Ta će mala Gruzija“, već su neki od redovnih komentara koji se mogu vidjeti, iako je riječ o reprezentaciji koja ima vrhunsku petorku, gdje većina igrača igra u ekipama boljim od naših, no činjenica je da im je klupa katastrofalna.

Tako da su šanse vjerovatno 50-50 i samo veoma dobro izdanje naših košarkaša ili katastrofalno izdanje Gruzije nas može odvesti dalje. Logikom: „Lako ćemo“, sigurno nećemo ništa napraviti. Podrška našim košarkašima se treba pružiti bez obzira na rezultat, ne treba padati u očaj i ako ne bude sve bilo kako treba, jer treba uzeti u obzir da su naši košarkaši po prvenstvima u prosjeku ostvarivali jednu pobjedu, a sada su već na dvije, kao i to da od ratne generacije nismo nikada osigurali plasman u drugi krug.

Ipak, sva ta euforija pokazuje koliko ljudima na ovim prostorima treba malo za sreću i bijeg od svakodnevnih muka, a vjerujem da Bećiragićevi izabranici Juka, Džon, Gega, Edin, Kameni, Alibegović i družina će još jednom obradovati naciju, kao što je to bilo protiv Hrvatske, a što se brzo zaboravilo.

Avaz.ba (komentar dana)