AktuelnoBiHVIJESTI

Internacionalna (ne)reakcija – da li je BiH prepuštena sama sebi?

Politička kriza u BiH: Schmidt vs. Dodik – ko ima plan?

Bosna i Hercegovina ponovo se suočava s ozbiljnom političkom krizom nakon što je predsjednik RS-a Milorad Dodik nepravosnažno osuđen zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta. Ova presuda, koja proizlazi iz zakona kojeg je Schmidt nametnuo, izazvala je burne reakcije u RS-u i rezultirala donošenjem mjera koje direktno udaraju na državne institucije.

Dodikov odgovor – direktan udar na institucije BiH

Narodna skupština RS-a je nakon presude ekspresno usvojila zakone koji onemogućavaju rad državnih institucija, uključujući Sud BiH, Tužilaštvo BiH, SIPA-u i OSA-u, na teritoriji ovog entiteta. Osim toga, građanima RS-a koji nastave raditi u ovim institucijama prijeti krivična odgovornost i zatvorske kazne.

Ovakav potez evocira sjećanja na devedesete godine i izlazak SDS-ovih kadrova iz institucija tadašnje Republike BiH, što je u konačnici vodilo u rat i stradanje.

Schmidt bez strategije?

Christian Schmidt nametnuo je zakon, ali pitanje koje se postavlja jeste – šta dalje? Kakav je njegov plan za zaštitu teritorijalnog integriteta i institucija BiH nakon što je svojim odlukama izazvao ovakvu reakciju?

Ured visokog predstavnika (OHR) nije poduzeo konkretne korake da poništi sporne odluke NSRS-a, što otvara pitanje njegove stvarne moći i namjera. Dok su nekada visoki predstavnici odlučno koristili bonske ovlasti kako bi spriječili udare na državu, Schmidt je ostao pasivan.

SAD: Dvostruki aršini?

Reakcija međunarodne zajednice, a posebno Sjedinjenih Američkih Država, na Dodikovu presudu pokazuje zanimljiv kontrast u odnosu na slučaj Fadila Novalića, bivšeg premijera Federacije BiH.

Kada je Novalić osuđen na četiri godine zatvora zbog afere “Respiratori”, američka ambasada u BiH ekspresno je pozdravila presudu i istakla važnost “pravne države i odgovornosti”.

Međutim, kada je Dodik osuđen, reakcija je bila mnogo blaža – umjesto jasne podrške institucijama BiH, iz Washingtona je stigla samo mlaka izjava da su “primili k znanju presudu” i da očekuju poštovanje vladavine prava.

Ovo otvara pitanje: Zašto je pravosudni sistem BiH bio vrijedan pohvale kada je osuđen bošnjački političar, dok se sada izbjegava direktna podrška Sudu BiH?

Internacionalna (ne)reakcija – da li je BiH prepuštena sama sebi?

Poruka iz Vijeća za implementaciju mira (PIC) zvuči kao deja vu:

“Članovi PIC-a naglašavaju važnost korištenja svih domaćih pravnih lijekova za očuvanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.”

Drugim riječima, međunarodna zajednica se povlači, a BiH ostavlja samu sebi.

S druge strane, EUFOR, prisutan u BiH, ne djeluje kao vojna sila spremna da zaštiti suverenitet zemlje, već više kao simbolička prisutnost.

Gdje su bošnjački lideri?

U ovom političkom haosu, reakcije bošnjačkih političkih predstavnika ostavljaju mnogo upitnika.

  • Denis Bećirović i dalje vjeruje u “međunarodnu zajednicu koja neće dozvoliti narušavanje Dejtonskog sporazuma”.
  • Zukan Helez umiruje javnost tvrdnjama da rata neće biti, oslanjajući se na EUFOR.
  • Elmedin Konaković uopće ne komentariše situaciju, dok mađarski policajci u saradnji s MUP-om RS-a izvode vježbe na teritoriji BiH.

Jedino Željko Komšić realno sagledava situaciju, upozoravajući da međunarodni poredak kakav smo poznavali više ne postoji i da je BiH prepuštena sama sebi.

Dodikovo pitanje: Koliko divizija ima Schmidt?

Dodik očigledno smatra da Schmidt nema stvarnu moć da provede svoje odluke. Njegov odgovor je politička blokada i institucionalni udar na BiH.

Međunarodna zajednica, s druge strane, pokazuje neodlučnost i nespremnost da energično reaguje. Sve podsjeća na devedesete – tada su Bošnjaci ostavljeni sami sebi.

Hoće li se historija ponoviti?

S obzirom na dosadašnje reakcije, čini se da bošnjački političari nisu svjesni ozbiljnosti situacije ili nemaju konkretan plan za djelovanje.

U međuvremenu, BiH ostaje u političkom vakuumu, dok se međunarodni akteri povlače, a domaće institucije ulaze u fazu paralize.

Jedino što preostaje jeste pitanje: Ko će zaštititi Bosnu i Hercegovinu?