IZBORNI ZAKON BIH / Nova koalicija, ista podvala

Oživljava li se stari prijedlog, Hrvat iz Sarajeva ili Tuzle ostaje bez prava u korist HDZ-a

Širok spektar stranka spremnih da ostanu ili uđu u vladajuću koaliciju na državnom nivou, uz spremnost SNSD-a da podrži zahtjeve HDZ-a, čini ne tako nerealnom mogućnost i da se eventualno krene u izmjene Ustava BiH, što je mnogo zahtjevniji, ali ipak moguć scenarij.

Hrvati iz Sarajeva, Tuzle ili Zenice neće moći biti članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ta će im mogućnost biti uskraćena ukoliko Trojka, HDZBiH i opozicija iz entiteta RS realizuju koalicioni sporazum koji namjeravaju potpisati u srijedu.

Najavljenim sporazumom će se pitanje Izbornog zakona, kako je to najavio predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, “morati realizirati, a ne samo definirati”. S obzirom da je naredna godina izborna, te da smo već potrošili trećinu tekuće godine, za realiziranje Čovićevih namjera nije ostalo mnogo vremena.

Da bi uštedjeli na vremenu, novi koalicioni partneri bi mogli iskoristiti prijedlog izmjena izbornog zakonodavstva koji je već u poodmakloj parlamentarnoj proceduri – onaj koji je na prijedlog HDZ-a već usvojen u Domu naroda PSBiH u junu 2022. godine.

Dvije liste

Taj zakon je, podsjećamo, usvojen uz protivljenje Kluba Bošnjaka, a samom usvajanju je prethodio otpor bošnjačkih delegata koji su željeli nedolaskom na sjednice spriječiti takav scenarij. I bojkotovali su, svi osim Denisa Bećirovića. Pravdao je Bećirović svoj dolazak na spornu sjednicu procjenom da će HDZ-ov prijedlog svakako biti oboren u Zastupničkom domu.

Skoro tri godine kasnije, taj prijedlog je još uvijek živ i mogao bi biti prihvaćen u Zastupnički domu ukoliko ga novi koalicioni partneri podrže. Među tim partnerima su i oni kojima pripada upravo Bećirović. Prije nego što prebrojimo ruke, kratko ćemo podsjetiti šta taj prijedlog podrazumijeva.

Članovi Predsjedništva BiH iz FBiH bi se birali sa dvije liste. Pobjednik iz reda bošnjačkog naroda bio bi onaj kandidat sa najviše osvojenih glasova na svojoj listi. Pobjednik iz reda hrvatskog naroda bio bi onaj koji je imao najviše glasova, uz uvjet da ima najviše glasova u tri od pet kantona – Zapadnohercegovačkog, Hercegovačko-neretvanskog, Posavskog, Kantona 10 i Srednjobosanskoh kantona.

Dakle, Hrvat iz Sarajevskog, Tuzlanskog, Zeničko-dobojskog, Unsko-sanskog ili Bosanskopodrinjskog kantona koji bi osvojio najveći broj glasova ne bi mogao biti izabran za člana Predsjedništva BiH jer nije pobijedio u onim kantonima u kojima HDZBiH ima najveću podršku. Ovim prijedlogom ne samo da se ne provode presude Evropskog suda za ljudska prava već se uvodi dodatna diskriminacija u izborni sistem.

Sada dolazimo do ruku neophodnih za usvajanje ovog zakonskog rješenja. Uz osam glasova bloka okupljenog oko SNSD-a, koji je već najavio podršku uprkos odluci HDZ-a da promijeni partnere na državnom nivou, sigurno bi bilo i pet glasova opozicije iz entiteta RS čije predstavnike u posljednje vrijeme baš sekira nemogućnost “Hrvata da biraju Hrvate”.

Uz glasove HDZ-a, to je već 17 sigurnih glasova za usvajanje ovog zakona. Za opću većinu je potrebno još pet, ali za entitetsku većinu iz FBiH još šest glasova zastupnika iz ovog entiteta.

Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković već je najavio vraćanje na “neumske postavke”, a Konakovićeve “neumske postavke” su kao softverski update – svaki put nešto novo, ali uvijek u korist HDZ-a. NiP u Zastupničkom domu ima tri zastupnika, što znači da nedostaju još tri glasa za usvajanje HDZ-ovog Izbornog zakona.

Taktiziranje Trojke

Oni se mogu naći među pet zastupnika SDP-a, dva Naše stranke, Aide Baručije iz stranke Fuada Kasumovića, Šemsudina Mehmedovića i dva zastupnika NES-a. Sasvim dovoljno opcija i za taktiziranje u kojem će pojedini zastupnici vladajuće koalicije biti suzdržani ili protiv kako bi to predstavili kao principijelnost. Tako je, podsjećamo, Sabina Ćudić glasala protiv izbora Marinka Čavare u Kolegij Zastupničkog doma, ali je uredno ostala dio vladajuće koalicije skupa sa Čavarom i ostalim “crnolistašima” iz koalicije.

Širok spektar stranka spremnih da ostanu ili uđu u vladajuću koaliciju na državnom nivou, uz spremnost SNSD-a da podrži zahtjeve HDZ-a, čini ne tako nerealnom mogućnost i da se eventualno krene u izmjene Ustava BiH, što je mnogo zahtjevniji, ali ipak moguć scenarij. Za realizaciju tog scenarija potrebno je 28 ruku u Zastupničkom domu, a to SNSD, opozicija iz RS-a, HDZ, Trojka i Baručija iz Kasumovićeve stranke imaju.

Sadržaj takve mogućnosti nagovijestio je prije nekoliko dana Predrag Kojović izjavom da bi Naša stranka podržala da se samo članovi Predsjedništva BiH iz FBiH biraju posredno u Parlamentarnoj skupštini BiH. Njegove izjava rezultirala je lavinom reakcija kojima je ukazivano na pogubnost uvođenja takve asimetrije u ustavnopravni okvir BiH na način da se član Predsjedništva BiH iz entiteta RS bira direktno glasovima građana, a da dvojica članova iz FBiH budu birani posredno.

Uzimajući u obzir zahtjeve HDZ-a i njihovu suprotstavljenost suštini zahtjeva Evropske unije koja od BiH traži uklanjanje diskriminacije u izbornom sistemu, a ne njeno produbljivanje, jasno je da je i nova vladajuća koalicija samo deklarativno opredijeljena za ubrzanje evropskog puta.

Neispunjavanje uvjeta Evropske unije čak je najmanji problem u odnosu na stvarne posljedice usvajanja loših prijedloga izmjena Izbornog zakona ili čak Ustava, pa će se u eventualno sprječavanje takvih ishoda, pored direktno involviranih parlamentaraca, morati uključiti i šira društvena zajednica.

Stav.ba