Koliko vrijedi prljavi novac litija: Eksploatacija rude uništava okoliš i zdravlje, pitku vodu i opstanak!
Iako je slavodobno najavljivan kao nafta 21. Stoljeća, litij je zapravo pošast zbog koje bi 22. stoljeće moglo biti vrijeme najtežih ekoloških katastrofa i zdravstvenih pojava vezanih za eksploataciju ruda iz kojih se litij eksploatiše.
Eksploatacija litija je proces koji ima veliki utjecaj na okoliš i društvo. Litij je neophodan za proizvodnju baterija koje se koriste u električnim vozilima, pametnim mrežama i drugim uređajima koji smanjuju emisiju ugljičnog dioksida. Međutim, eksploatacija litija također ima negativne posljedice.
Među tim posljedicama je enormna potrošnja velikih količina vode, koja može dovesti do suše, zagađenja i smanjenja dostupnosti vode za piće i upotrebu stanovništva u blizini prostora na kojem se eksploatacija obavlja.
Nije zanemariv ni faktor rizika od uništavanje prirodnih staništa i biološke raznolikosti, posebno u područjima gdje se litij dobiva iz slanih jezera ili rudnika, a tu je i stvaranje otpada koji sadrži štetne hemikalije, kao što su kloridi, sulfati, teški metali i radioaktivni elementi.
Lokalne zajednice najčešće se ne pitaju kada se odlučuje o eksploatacija litija, a njihova korist od te eksploatacije, kada budu primorane da je prihvate, je minimala.
Jasno je da eksploatacija litija predstavlja složen i kontroverzan problem, koji zahtijeva balansiranje između ekonomskih, ekoloških i socijalnih aspekata.
Tu je dodatni problem i činjenica da litij eksploatišu multinacionalne korporacije s privatnim kapitalom koje ne vode mnogo brige o posljedicama, a još manje ulažu u razvoj tehnologija koje bi omogućile da ta eksploatacija bude ekološki i društveno prihvatljiva.
U Čileu, u pustinji Atacama nalazi se najveći svjetski izvor litija, a eksploatacija je dovela do smanjenja nivoa podzemnih voda, erozije tla, gubitka flore i faune i sukoba s domorodačkim zajednicama koje žive na tom području.
Velike količine litija nalaze se i u kineskoj provinciji Qinghai, gdje je eksploatacija uzrokovala zagađenje jezera i rijeka, oštećenje poljoprivrednog zemljišta i ugrožavanje zdravlja i sigurnosti radnika koji rade u rudnicima. .
Problemi zbog rudarenja litija zabilježeni su i u Argentini, odnosno u provinciji Jujuy, gdje se nalazi dio tzv. litijevog trokuta. Došlo je velikih napetosti zmeđu vlade, rudarskih kompanija i domorodačkih naroda, koji se protive ovom projektu zbog straha od gubitka svoje kulture,zemlje i vode.
Nama najbliži i najpoznatiji slučaj je iz Srbije, gdje je u općini Loznica, planirano otvaranje najvećeg rudnika litija u Evropi. Iskopavanje je trebala raditi kompanija Rio Tinto, ali je bunt građana u strahu od projekta, zaustavilo ovu priču.
Masovni protesti su se iz Loznice proširili na cijelu Srbiju zbog zabrinutosti za okoliš, zdravlje i budućnost svoje regije3. Vlada Srbije na kraju nije imala izbora, pa je poništila dozvole dok se ne obave sve potrebne studije za eksploataciju litija.
Stoga bi građani, ekološki aktivisti i nosioci vlasti u Bosni i Hercegovini najavljene eksploatacije litija u našoj državi trebali shvatiti kao potencijalnu prijetnju našoj okolini i opstanku i svi zajedno odvagati je vrijedi li novac koji se spominje u pričama o litiju uništavanja potencijala pitke vode koja je također blago modernog doba. Ukoliko na to nadovežemo sve pobrojane opasnosti, jasno je da novac ne može nadomiriti taj gubitak.
A iskustva drugih govore da je to minoran novac u odnosu na profit onih koji eksploatišu bogatstva koja pripadaju Bosni i Hercegovini i svih nas u njoj!
Na kraju krajeva, može li se opravdati eksploatacija tako štetne rude dok nas tjeraju da zatvorimo rudnike uglja s kojima živimo koliko i postojimo?
Izvor: nap.ba