Prvi put u američkoj historiji: Kongres pokazuje više razumijevanja prema Palestini od Bijele kuće

Kongres obično usvaja radikalniji pristup u podršci Izraelu, međutim trenutni sukob u Palestini otkrio je da posvećuje više pažnje palestinskom pitanju u odnosu na Bijelu kuću. Šta se promijenilo?

Cjelokupna američka elita i političke institucije slažu se u tome da Izrael zaslužuje podršku još od njegovog osnivanja 1948. godine. Kroz historiju povezanosti Sjedinjenih Američkih Država s pitanjem arapsko-izraelskog sukoba, Kongres je zauzimao stavove kojima se snažno podržava Izrael u odnosu na stavove Bijele kuće.

Nije postojala razlika u procentima kada je u pitanju velika podrška koju Izrael ima među članovima oba doma Kongresa bez obzira na njihovu stranačku pripadnost. Demokrate i republikanci natjecali su se u iskazivanju podrške Izraelu, a ta podrška nije imala nikakve veze s prisustvom republikanskog ili demokratskog predsjednika u Bijeloj kući.

Tradicionalno, predsjednik i njegov tim pomoćnika u Bijeloj kući ili u raznim ministarstvima pokazivali su manje želje da pružaju slijepu podršku Izraelu. Republikanski i demokratski predsjednici su u nekoliko navrata bili prisiljeni suzbiti entuzijazam Kongresa u njegovoj podršci izraelskim politikama i stavovima.

Trenutna izraelska agresija na Palestince i reakcije članova Kongresa iz obje stranke, te unutar Zastupničkog doma i Senata, sugeriraju da se dešava nezapamćena promjena u stavovima i ulogama. Bijela kuća trenutno pruža veću podršku Izraelu od Kongresa po pitanju agresije na Pojas Gaze, Jerusalem i Zapadnu obalu.

Odbor za vanjske poslove Zastupničkog doma saopćio je u ponedjeljak da namjerava uputiti pismo administraciji predsjednika Joea Bidena sa zahtjevom da se Izraelu odgodi vojni sporazum o precizno navođenim raketama vrijedan 735 miliona dolara. Kašnjenje bi zakonodavcima omogućilo da preispitaju prodaju, što predstavlja odstupanje od snažne podrške Tel Avivu u Kongresu.

Tokom posljednjih decenija, Izrael je nabavio najnovije američke avione, poput F-16 ili najmoderniju verziju F-35 bez ikakvih prigovora Kongresa. Štaviše, to je naišlo na široko odobravanje i pozive da se olakša plaćanje ovih aviona ili smanjivanja njihovih cijena, te pružanje određene financijske pomoći kako bi se ubrzalo privođenje ovih dogovora kraju. Arapske države dobijaju manje sofisticirane verzije aviona koje Izrael nabavlja i dolaze do oružja godinama kasnije nakon što ga nabavi Tel Aviv. Naprimjer, avioni su u Izrael stigli 1978. godine, dok su ih Saudijska Arabija i Egipat nabavili krajem 1981. godine.

S druge strane, kako bi osigurao izraelsku vojnu superiornost, Kongres je donio zakone koji garantiraju kvalitativnu vojnu superiornost Izraela. Kongres ne dozvoljava da prođe nijedan vojni sporazum sa zemljama regije bez da ga pažljivo preispita.

Kongres je u mnogim slučajevima ometao davanje dozvola za izvoz naprednog oružja arapskim saveznicima. Među najpoznatijim slučajevima je pokušaj Kongresa da blokira dogovor o prodaji aviona AWACS za Saudijsku Arabiju 1980-ih, što je republikanskog predsjednika Ronalda Reagana gurnulo u dugu konfrontaciju s Kongresom, uprkos tome što je njegova stranka kontrolirala većinu u oba doma. Dogovor o kupovini aviona F-35 s Ujedinjenim Arapskim Emiratima također nije izbjegao giljotinu Kongresa, koji pokušava blokirati njegovo okončanje, uprkos velikoj podršci Abrahamovom mirovnom sporazumu postignutom između Tel Aviva i Abu Dabija.

Velikodušna pomoć Izraelu

Kongres je podsticao i pozdravljao pružanje velikodušne pomoći Izraelu još od njegovog osnivanja. Studije Kongresne službe za istraživanje pokazuju da je Tel Aviv primio 105,5 milijardi američke pomoći u periodu od 1848. i 2020. godine.

Pored toga, Izrael prima posebnu pomoć, koja se procjenjuje na stotine miliona dolara godišnje, za podršku određenim programima kao što su finansiranje programa protivzračne odbrane poznatog kao “Gvozdena kupola”, programa za suzbijanje i otkrivanje Hamasovih tunela i finansiranje izraelskih naučnih i tehnoloških istraživačkih programa.

Uprkos određenoj otuđenosti u odnosima dvije zemlje, nakon što je administracija bivšeg predsjednika Baracka Obame pristupila sklapanju nuklearnog sporazuma s Iranom, Kongres je pristao pružiti Izraelu paket pomoći koji se procjenjuje na 38 milijardi dolara u periodu od deset godina kako bi ga primirila zbog sporazuma Washingtona s Teheranom.

Konstantni politički pritisak na Bijelu kuću

Kongres je više puta vršio pritisak na Bijelu kuću kako bi je potakao na promjenu politike za koju smatra da ne pruža dovoljnu podršku Izraelu, bez obzira na to koja je stranka imala većinu u Kongresu ili na stranačku pripadnost predsjednika.

Među najpoznatijim takvim stavovima su priznanje Kongresa 1995. godine da je Jerusalem ujedinjena i vječna prijestolnica Izraela, te zahtjev Bijele kuće da se ambasada premjesti iz Tel Aviva u Sveti Grad. Američki predsjednici koji su se smjenjivali na vlasti usprotivili su se ovoj odluci i koristili predsjedničko pravo koje im omogućava da odgode provedbu odluke na period od šest mjeseci. To su za vrijeme svojih mandata redovno ponavljali demokratski predsjednik Bill Clinton, republikanac George Bush i demokrata Barack Obama. Bivši predsjednik Donald Trump prekršio je taj predsjednički običaj i preselio ambasadu svoje zemlje u Jerusalem koji je priznao kao glavni grada Izraela.

Kongres je, također, vršio pritisak na Obaminu administraciju s ciljem opstruiranja nuklearnog sporazuma s Iranom. Republikanski članovi udruženi s demokratama pozvali su izraelskog premijera da govori na zajedničkom zasjedanju Kongresa kako bi podržao protivljenje sporazumu, no Obama je bio odlučan da nastavi dalje s potpisivanjem sporazuma.

Koji su razlozi za tako veliku podršku Izraelu u Kongresu?

Priroda američkog političkog sistema i vjerska dimenzija kod sljedbenika evangelističkog učenja omogućili su široku podršku Izraelu među članovima Kongresa.

Izraelske lobističke organizacije, predvođene Američko-izraelskim odborom za javna pitanja (AIPAC), igraju veliku i utjecajnu ulogu u usvajanju politika i stavova podrške Izraelu u Kongresu. Jedan od pomoćnika u Zastupničkom domu naglasio je za Al Jazeeru da je “mnoge zakone i pisma, koje predlažu članovi, a odnose se na pitanja arapsko-izraelskog sukoba, napisao AIPAC i uputio ih pojedinim članovima kako bi stavili svoja imena na njih i usvojili ih, te potakli ostale članova da ih potpišu.”

S druge strane, priroda podjele Zastupničkog doma na 435 zastupnika koji se biraju u izbornim okruzima na mandat od samo dvije godine, doveli su do toga da izbori postanu mač koji visi nad glavama članova. AIPAC pažljivo prati obrazac glasanja svakog člana i podržava i finansira kampanje za reizbor ovih kandidata ili ubrizgava novac kako bi se riješio onih koji se protive AIPAC-ovim stavovima. Snaga ovog lobija varira ovisno o izbornom okrugu i popularnosti kandidata, ali i dalje ostaje element koji članovi Kongresa ne mogu ignorirati.

Šta se sada promijenilo?

Ono što se trenutno dešava u Kongresu od početka agresije na Gazu ne predstavlja kraj široke podrške koju Izrael uživa u Zastupničkom domu i Senatu, ali se istovremeno ne može umanjiti važnost nove pojave koja se ogleda u odvažnosti odbacivanja izraelskih stavova i protivljenja načinu na koji se Bijela kuća bavi pitanjem agresije i njenim posljedicama.

Na inicijativu Jona Ossoffa, jevrejskog demokrate iz Georgie, 28 od 100 senatora je pokrenulo zahtjev za prekid vatre između Izraela i Palestinaca.

Prije toga, sličan broj članova Zastupničkog doma je pokrenuo zahtjev da predsjednik Biden zauzme odlučniji stav i potakne Izrael da zaustavi svoju agresiju.

Ova nova realnost u Kongresu odražava američki društveni pomak, koji je i dalje spor, među mnogim demokratskim i liberalnim glasačima, čemu je doprinijelo povećanje svijesti o konceptima jednakosti, sistemske diskriminacije i rasizma, te povezivanje patnje američkih manjina sa patnjama palestinskog naroda.

Tokom protekle dvije godine, Zastupnički dom je svjedočio nepokolebljivosti dvije muslimanske zastupnice: Ilhan Omar iz Minesote i Rashide Talib iz Michigana, u suprotstavljanju masovnim napadima jevrejskih lobističkih organizacija i grupa koje podržavaju predsjednika Trumpa. Njih dvije su uspjele osigurati drugi mandat na izborima prošlog novembra.

Usmjerenje ženskog progresivnog kvarteta u Kongresu, koji čine Ilhan Omar i Rashida Tlaib, uz zastupnicu Ayannu Presley i poznatu ljevičarsku zastupnicu Alexandriju Ocasio-Cortez, predstavlja veliku podršku i promjenu u jačini stava Kongresa u suprotstavljanju administraciji i Bijeloj kući, koje nisu snažno reagirale kako bi zaustavile izraelsku agresiju, koja se uglavnom čini američkim oružjem i vojnom opremom.IZVOR: AL JAZEERA