Reisu-l-ulema Kavazović u intervjuu Patriji: Potrebna nam je moderna, liberalna i građanska BiH

Piše Armin Aljović

Ne samo u predizborno vrijeme, politička previranja u Bosni i Hercegovini nastavljena su i nakon 7. oktobra. Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović kaže u intervjuu za agenciju Patria da nije na vjerskim zajednicama da se miješaju u dnevnu politiku, ali je istovremeno nerealno očekivati da ignorišu dešavanja u društvu, tim prije jer su zainteresirane za svakodnevni život građana.

A, pojašnjava reis Kavazović, Islamska zajednica želi naprednu Bosnu i Hercegovinu u kojoj mora dominirati plava, evropska boja. Oko toga nema dvojbe.

Svjedočimo protestima građana zbog nerazjašnjene smrti dvojice mladića, Dženana Memića u Sarajevu i Davida Dragičevića u Banja Luci. Mi ne znamo kako su ti mladići izgubili živote, ali očajni roditelji optužuju vlast za prikrivanje zločina. Možemo li uopće graditi društvo ako ljudima nije osigurano pravo na život, ili barem na istinu kao pravdu?  

– Zločin ubistva je najteži grijeh. U Bosni i Hercegovini je ubijeno dvjesto hiljada nevinih ljudi, žena i djece. Ubijana su djeca po gradovima i selima. Za ubijenima danas plačemo i tugujemo, a vrlo često i tragamo, a ubice se ili skrivaju ili slobodno šeću, pred našim očima. Zato je naše društvo puno griješnih ljudi i zato su ubice u prilici da odlučuju o našim životima.

Jedno od Božijih imena je Pravedni (Al-Adl). Uzvišeni Allah se zarekao da će kraj zločincima biti strašniji od zločina kojeg su počinili. To je pravda koja će sigurno doći i koju čekamo. Gubitak djeteta koje je nevino ubijeno je bol koju samo roditelji mogu shvatiti i oni neće doći do mira sve dok se ubice ne kazne. Osjećaj nepravde tu bol samo još povećava. Molim Boga da njihova žrtva i suze koje su prolivene bar donekle okaju grijehe i probude vjeru u ljudima koja je zagubljena. Dug je pred nama put do svjetla. Tek je mali broj upalio svijeće ili kandilje.

Od Općih izbora u BiH je prošlo tri mjeseca. Još uvijek je nemoguće formirati vlast u Federaciji i na nivou države. Političko polje u BiH je rascijepljeno između nacionalnih stranaka sa jedne i građanskih stranaka s druge strane. Prvi se boje da bi građanska BiH ugrozila kolektivna prava naroda. Drugi pak optužuju nacionalne stranke da razgrađuju bh. društvo, stoljećima prepoznato po multietničnosti. Kako Vi gledate na budućnost Bosne i Hercegovine?

– Nije na vjerskim zajednicama da se miješaju u dnevnu politiku i činimo sve kako bismo Islamsku zajednicu sačuvali od politizacije. Ipak, ne možemo i ne smijemo se ponašati kao da nas se ono što se u državi dešava ne tiče. Mi smo jako zainteresirani za svakodnevni život građana, jer su među njima i članovi i pripadnici Islamske zajednice. Zainteresirani smo i za očuvanje i unapređenje države, jer je to jedini okvir u kome je moguće ostvariti sva građanska i druga prava.

Često u javnom diskursu možemo čuti kako pojedini političari tvrde da, ukoliko nešto od njihovih političkih želja ne bude ispunjeno, «neće biti ni Bosne i Hercegovine». To doživljavamo kao zlonamjerne izjave, čiji je cilj da se državnost Bosne i Hercegovine relativizira i dovede u pitanje.

Bosna i Hercegovina, kao država, i svijest o njenoj državnosti većine njenih građana, nadživjeli su i veća i opasnija osporavanja. Ona će preživjeti, i to ne zato što je to želja određenih međunarodnih faktora. Ona će trajati, jer je većina njenih građana doživljava jedinom domovinom. Više me brine kakva će ona biti, kako uređena i koliko privlačna za buduće generacije. Potrebna nam je moderna, liberalna i građanska država. Treba nam evropski uređena država i u njoj bosanskohercegovačka šara. Boja koja će dominirati mora biti plava, evropska. Mi u Islamskoj zajednici oko toga nemamo dvojbe.

Postoje brojni primjeri višeetničkih zemalja, od Evrope do Sjedinjenih Američkih Država. U tim zemljama je na prvom mjestu državnost – nacija, pa onda sve ostale odrednice; religijske, etničke… Može li se biti podjednako dobar vjernik i biti srčan Bosanac i Hercegovac? Isključuje li to jedno drugo?

– Ljubav prema domovini je dio imana (islamskog vjerovanja). Ne da se može biti musliman i dobar građanin zemlje u kojoj se živi i patriota, nego je to obaveza. Obaveza vjernika je da brine o općem dobru. Ja sam siguran u vjerski identitet Bošnjaka. Naš narod ni daleko agresivniji projekti nisu uspjeli odvojiti od vjere. Ni pedeset godina sistematske ateizacije, ni sistematsko uvjeravanje da se s drugima može živjeti u miru samo ako se odreknete vlastitog identiteta to nisu uspjeli postići. I ove nove izazove našem islamskom identitetu mi ćemo, voljom Božijom, savladati.

Međutim, smatram da trebamo još dosta uraditi na jačanju našeg nacionalnog identiteta i u izgradnji moderne nacije. Nacija nije država, nacija je kultura, koja u sebi nosi: komšiluk, muziku, pjesmu, kolo, književnost, radnu etiku, vjeru i sl. Ono što vjernik ne može i ne bi trebalo da bude jeste nacionalista u onom negativnom značenju ovog pojma.

Ključni problem BiH je odlazak mladih u Evropsku uniju. Znamo čija je odgovornost, ali kako natjerati vlast na hitne ekonomske i društvene reforme da se ovaj tragični egzodus zaustavi? Šta može u tom smislu uraditi Islamska zajednica BiH?

– Sa zebnjom gledamo na odlazak mladih iz ove zemlje, naročito onih najbolje obrazovanih. Islamska zajednica na to već godinama upozorava. Vijeće muftija je davno uradilo vlastite analize koje su nam ukazale na ovaj trend i još tada smo pozvali nadležne da ovo pitanje stave kao prioritet svojih djelovanja, a ne na dodatne podjele i nastavak sukoba.

Trebalo bi vidjeti kako su isti problem rješavali drugi. Znamo da se treba ulagati više u sela, iskorijeniti korupcija, pomoći majčinstvo… Također, struka nam kazuje da su države koje su se suočavale sa identičnim izazovom, recimo Izrael ili Irska, odustajale od konvencionalnog koncepta državljanstva, pogotovo onoga utemeljenog isključivo na rezidentnosti. Žalosno je da smo mi vidjeli tokom popisa i nakon njega ne samo da se ne ide u pravcu davanja prava ljudima koji imaju korijene u ovoj zemlji i koji je doživljavaju kao svoju domovinu, nego smo vidjeli kako nezrele i nacionalizmom opterećene politike tjeraju ljude iz državljanstva i umanjuju njihov broj.

Ali, na državnim vlastima je da nam ponude rješenje ili barem da pokažu kako brinu. Islamska zajednica sa svoje strane čini koliko može, naročito kako bi pomogla one ljude koji žive na područjima s kojih su bili protjerani. Trudimo se i da budemo uz našu dijasporu i da i one koji odu iz domovine vežemo za nju i za njihove korijene.

Dodik i Čović svoju političku egzistenciju grade na zastrašivanju svojih glasača od Bošnjaka. To se može pročitati svaki dan u medijima. S druge strane, ministar unutrašnjih poslova Njemačke Thomas de Maziere je tokom sastanka s Vama polovicom 2017. godine u Berlinu govorio o bosanskim muslimanima u izuzetno pozitivnom kontekstu. Takve poruke dolaze iz mnogih evropskih država. Kome će svijet povjerovati?

– Nije dobro da se odnosi ovdje ili bilo gdje grade na strahu, nepovjerenju i mržnji. To nikada i nikome nije i neće donijeti dobro. Nadam se da će to i ovdašnji političari uvidjeti.

Mi smo ponosni na našu dijasporu i gdje god da putujemo ili kada se sastajemo s ambasadorima brojnih, naročito evropskih, zemalja oni nam s radošću ističu doprinos naših ljudi. Oni to znaju cijeniti. Mi smo ovih dana imenovali muftiju za evropske zemlje. Muftija Osman-ef. Kozlić će biti glavni imam za Njemačku i muftija za zemlje Zapadne Evrope i on ima zadaću da pokaže našu opredijeljenost da naše ljude tamo još bolje uvežemo, ali i da budemo još bolji partneri zemljama u kojima članovi naše zajednice žive i rade ili su njihovi državljani.

Bh. entitet Republika Srpska je skoro etnički čist od Bošnjaka i Hrvata. U Federaciji Hrvati imaju mogućnost uživati prava Evropske unije kroz dvojna državljanstva BiH i Republike Hrvatske. Kakva prava danas Bošnjaci uživaju u Bosni i Hercegovini?

– Mislim da ne bi bilo dobro za budućnost Balkana da se Bošnjaci počnu osjećati kao da ih se gura u neku vrstu rezervata na marginama Evrope, gdje ne odlučuju o sebi i o svojoj budućnosti. Naročito to ne bi bilo dobro nakon svega čemu smo bili izloženi, i mi i država Bosna i Hercegovina devedesetih. Mislim da bi se oni koji vode takvu politiku trebali ozbiljno zamisliti nad mogućim posljedicama svojih postupaka. Osim što smo brojčano u prednosti, ako je to neka prednost, mi smo u najdelikatnijoj poziciji. Ovom narodu se prijeti skoro na dnevnoj osnovi. Proglašavaju nas Turcima, kako bi se oživjeli politički koncepti iz XIX stoljeća; ukazuje se na naše muslimanske korijene, kako bi nas predstavili kao prijetnju Evropi i kako bi se protiv nas mobilizirala krajnja desnica i ekstremisti; okrivljuje nas se za urote protiv drugih, a protiv nas se vodi specijalni rat… Kada na otvorene prijetnje kažemo da ćemo se braniti od agresije, okrivljuje nas se da smo militantni. Mi želimo da svi građani Bosne i Hercegovine postanu i građani Evropske unije. Drago nam je da su neke naše komšije to postigli zahvaljujući svom nacionalnom imenu. Ali, nije dobro da je jedno ime za Evropu dobro, a drugo nije.