‘Srbska čast’ Harisa Vranića i ‘Otačanstveni obraz’ Naše stranke

Mediji su slučaj smrti Džene Gadžun popratili mlako i u rukavicama s obzirom na buku u slučaju djevojčice Nadin, čiji je otac na KCUS-u prijetio doktorima oružjem. Bez obzira na to, majka djevojčice Nadin postala je dio opozicijske propagande i predstavlja primjer politizacije jedne porodične tragedije. Ipak, kao što je smrt Džene Gadžun primjer nesrazmjerne šutnje medija, politizacija smrti Dženana Memića ponajbolji je primjer politizacije i medijske hajke koja se provodila u okrilju političkih kampanja NiP-a.

Smrt Džene Gadžun nije “sistemska greška”, kako je to pokušao objasniti ministar zdravstva Kantona Sarajevo Haris Vranić. Odgovorni za smrt ove djevojčice, umrle zbog nestručne procjene anesteziologa u privatnoj ordinaciji, imaju svoja imena i prezimena, svoje biografije i svoje stranačke karte. Štaviše, mogli bismo reći da je sistem želio da se obračuna s greškom, ali je na najgore moguće načine zadnjih godina opstruiran u svojoj nakani. Sada se pokušava generalizirati krivica ne bi li se ona rasporedila na sve, čime se razvodnjava odgovornost jer, ako su svi krivi, onda niko nije kriv.

No, neko je kriv i potrebno je sravniti odgovornost. Pričati se mora, ali uz oprez da jedina svrha ne bude dnevnopolitički obračun. Reći se mora, ali s dužnim poštovanjem i nužnim dostojanstvom prema životu jednog djeteta koje je bilo žrtva privatnog (nadri)ljekarstva, kao i prema njenim roditeljima koji su pretrnuli od boli. Neko je kriv i potrebno je sravniti odgovornost.

Mediji su slučaj smrti Džene Gadžun popratili mlako i u rukavicama s obzirom na buku u slučaju djevojčice Nadin, čiji je otac na KCUS-u prijetio doktorima oružjem. Bez obzira na to, majka djevojčice Nadin postala je dio opozicijske propagande i predstavlja primjer politizacije jedne porodične tragedije. Ipak, kao što je smrt Džene Gadžun primjer nesrazmjerne šutnje medija, politizacija smrti Dženana Memića ponajbolji je primjer politizacije i medijske hajke koja se provodila u okrilju političkih kampanja NiP-a.

Riječ je o klasičnom prijenosu odgovornosti s obzirom na političke potrebe. Ne samo da nisu prozivani Elmedin Konaković (NIP), koji je u vrijeme smrti Dženana Memića bio premijer KS, Ismir Jusko (SBB), koji je tada bio ministar MUP-a KS, zatim njegov nasljednik Admir Katica (NiP), Aljoša Čampara (NiP), a koji je i dan-danas federalni ministar MUP-a, nego je ovaj slučaj također neopravdano dovođen u vezu i s KCUS-om i sa sadašnjim vrhom SDA.

“Vratit ćemo sve stručne ljekare u Klinički centar, gospođa će kući, a ljekari gore nazad”, govorio je Konaković u predizbornoj kampanji 2020. godine. Za to vrijeme “gospođa” je svaki dan radila na KCUS-u, dok je Konaković kod kuće slagao puzzle i pisao Facebook komentare te “liderisao procesima”. Među imenima stručnih ljekara koje bi Konaković vraćao jesu i dr. Suvad Rožajac i dr. Benjamin Bejtović, dvojac koji se dovodi u vezu sa smrću djevojčice Džene Gadžun. Obojica su članovi Naše stranke i nekadašnji ljekari na KCUS-u koji su nakon odlaska bili vrlo aktivni u pokušajima destrukcije ove institucije na čelu s prof. dr. Sebijom Izetbegović.

Ordinacija u kojoj je operirana djevojčica, kako su prenijeli mediji, vlasništvo je Benjamina Bejtovića, člana Upravnog odbora Zavoda zdravstvenog osiguranja KS i člana Zdravstvenog savjeta Naše stranke. Dakle, ne samo da je ovdje problem dvostruka ljekarska praksa s kojom se sistem razračunavao, pa je zbog toga kritiziran, nego, i prema riječima samog premijera Kantona Sarajevo Edina Forte, i nezakonitog poslovanja ordinacija koje su rezultirale smrtnom posljedicom.

Ironija je i u tome da je Suvad Rožajac anesteziolog, što posebno bode u oči s obzirom na to da je upravo ova struka izazivala najviše polemika tokom ove godine. Ne zaboravimo da su Edin Forto i Haris Vranić odgovorni za smrt više od 500 građana Sarajeva jer su radi političkih kalkulacija odugovlačili i odgađali uvođenje adekvatnih epidemioloških mjera u martu ove godine. Da bi amortizirali svoj amaterizam, koji je doveo do masovnih smrtnih posljedica, bilo je potrebno da se konstruira afera navodnih ubistava na KCUS-u. Ovaj klasičan primjer skretanja pažnje javnosti bila je laž o kojoj gotovo niko više i ne priča. Bilo je riječ o izazivanju opće opasne radnje koja je doktore na KCUS-u dovela u direktnu opasnost.

No, i cilj je bilo izazivanje atmosfere općeg linča, koji se, srećom, nije realizirao jer javnost nije bila toliko naivna da povjeruje u izmišljene Avazove depeše. Nakon toga je uslijedila afera “diploma”, u kojoj je neuspješno pokušano osporavanje doktorata prof. dr. Sebije Izetbegović. I sada bez ikakve dvojbe možemo primijetiti da se u relativiziranju slučaja smrti Džene Gadžun javljaju isti ljudi (npr. Dragan Stevanović i Ismet Suljević), koji su sudjelovali u širenju panike i opće histerije s ciljem da “gospođa ode kući, a ljekari gore nazad”.

Ministar Haris Vranić našao je i način kako da spriječi roditelje male Džene Gadžun da tugom zaraze pučanstvo tzv. Republike Sarajevo (RS). Ovaj moralni monstrum ponudio je, kao utjehu valjda, njenim roditeljima besplatno PCR testiranje u Domu zdravlja KS. U njegovom slučaju sistemska greška očituje se u potpunom manjku i ljudske i profesionalne etike. Iako nije riječ o srodnim slučajevima, treba primijetiti istu metodiku opozicijske propagande koja je obavila komesara MUP-a KS Nusreta Selimovića. On je, očito, teško zakazao u istrazi ubistva dvojice sarajevskih policajaca. Štaviše, postojale su špekulacije o sprezi automafije s Pala i pojedinaca u policijskim strukturama. Ova priča također nije imala medijski tretman kakav bi zadobila da Nusret nije bio kadar NiP-a.

Na ovakvu atmosferu Zlatko Miletić za medije dodat će da u državi imamo narušenu sigurnosnu situaciju, ali pritom će izreći “fetvu” da jeste jedna strana kriva (srpska s uplivom hrvatske), ali da treba hapsiti i sankcionirati sve tri. Navodno bi se time umirila srpska strana i Dodik ne bi dobio podršku Srba i oreol mučenika. Znači, ne preispituje se konkretna krivica već se ona raspoređuje po nacionalnom ključu. Riječ je o starom komunističkom principu koji očito Miletić, bez obzira na to što odnedavno nosi građansko ruho, nije izbacio iz svog mentalnog sklopa.

No, bit će da je i kahva koju je ispijao s Aljošom Čamparom pomogla u shvatanju dobrog starog komunističkog represivnog principa i raspodjele krivice na ravne časti. Na putu od Sarajeva do Pala, u čast i obraz, tetovira se “Srbska čast” i “Otačanstveni obraz”, naime.