Stari narativi, nove prijetnje: Vučićevo odbacivanje presude Dodiku vraća sjene 90-ih
NAŠ STAV: Redakcija Gradačački glas
Kada predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nakon sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost poruči da Srbija ne prihvata pravosnažnu presudu Suda BiH Miloradu Dodiku, to nije samo diplomatska poruka – to je otvoreno miješanje u pravosudni sistem druge države. I, što je važnije, to je vraćanje na političku retoriku koja je i devedesetih godina pripremala teren za krvoprolića, etnička čišćenja i – kako je presuđeno – genocid.
Vučićev politički kontinuitet
Aleksandar Vučić nije nepoznat Bošnjacima. U jeku najkrvavijih dana opsade Sarajeva, on je sa govornica prijetio da će “za jednog Srbina ubiti sto Muslimana”. Bio je ministar informisanja u vladi Slobodana Miloševića, režima koji je direktno odgovoran za ratne zločine u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Iako se kasnije retorički distancirao od tog perioda, njegova djela govore drugačije – naročito kada koristi državne institucije Srbije da brani politike koje podrivaju mir i stabilnost u regiji.
Dodik kao eksponent velikosrpske politike
Milorad Dodik nije osuđen zbog “srpstva”, već zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika i rušenja ustavnog poretka države kojoj je predsjednik jednog njenog entiteta. Vučićevo insistiranje da je ova presuda “napad na srpski narod” ponavlja opasnu matricu iz 90-ih: svaka kritika političkog lidera se etiketira kao napad na cijeli narod, čime se stvara lažni osjećaj kolektivne ugroženosti i priprema teren za nove konflikte.
Odbacivanje presude – udar na suverenitet BiH
Poruke iz Beograda da “Srbija ne prihvata odluke suda BiH” predstavljaju klasičan oblik miješanja u unutrašnje stvari susjedne, međunarodno priznate države. Vučić na taj način negira pravni i politički suverenitet Bosne i Hercegovine, čime otvoreno podržava Dodikove secesionističke težnje.
Upravo ovakva retorika je ono što je devedesetih godina prethodilo agresiji na BiH, pokoljima u Prijedoru, Višegradu, Foči, Zvorniku… i konačno – genocidu u Srebrenici. Niko ne kaže da će se to ponoviti u istom obliku, ali politička dinamika i vokabular su uznemirujuće slični.
Bošnjaci – narod koji pamti
Za razliku od retuširane memorije koju njeguje zvanični Beograd, Bošnjaci pamte. Pamte kako je međunarodna zajednica tolerisala “umjerene nacionaliste” dok su na terenu cvjetale masovne grobnice. Pamte kako su slične poruke o “ugroženosti srpstva” završavale zločinima protiv civilnog stanovništva.
Vučić bi možda htio da povjerujemo u njegov “europski kurs”, ali podrškom Dodiku i negacijom institucija BiH, on pokazuje da nikada nije napustio ideološku matricu koja je razorila Jugoslaviju i izazvala najkrvaviji evropski sukob nakon Drugog svjetskog rata.
Gradačački glas