Tržnica Arizona – simbol života na granici sistema

Tržnica Arizona – simbol života na granici sistema
Pijaca koja hrani 500 porodica na rubu opstanka zbog birokratskih odluka

Dok se u Federaciji BiH sve više polemiše o zabrani rada nedjeljom, trgovci na tržnici u Gradačcu vode svoju tihu, ali egzistencijalnu bitku – borbu za opstanak. Na samo nekoliko koraka od administrativne granice sa Brčko Distriktom, gdje je rad nedjeljom i dalje dozvoljen, “Gradačačka pijaca” trpi posljedice odluka koje ignorišu realnost na terenu i živote stotina ljudi.

Dva svijeta – jedna pijaca, jedan neradni dan viška

Da apsurd bude veći, sve se dešava na istom geografskom prostoru. Popularna tržnica Arizona, osnovana uz pomoć američke administracije odmah nakon rata, nalazi se unutar Brčko Distrikta, na putu prema selu Porebrice. S vremenom je izrasla iz improvizovanih štandova u moderni trgovački centar na otvorenom, radeći svaki dan osim ponedjeljka, a nedjelja joj je tradicionalno najprometniji dan.

S druge strane puta – doslovno nekoliko metara dalje – nalazi se “Gradačačka pijaca”, nastala početkom 2000-ih. Po svemu identična Arizona pijaci: isti neradni ponedjeljak, ista klijentela i trgovci. No, za razliku od susjedne tržnice, nova odluka o zabrani rada nedjeljom stavila je trgovce u Gradačcu pred zid.

Od vatre do birokratije – niz udaraca na trgovce

Gradačačka pijaca je već pretrpjela mnogo – od dva misteriozna požara, do poskupljenja zakupa i stagnacije u podršci lokalne vlasti. Umjesto obnove i podrške, stigla je nova zabrana. Nedjelja, kao ključni dan za trgovinu, sada je izgubljena, i to u trenutku kada su trgovci već na ivici opstanka.

Dok Brčko nudi uređen sistem, stimulacije i otvorenost za posao, Gradačac kao da odbacuje vlastitu tržnicu – i s njom, više od 300 malih biznisa koji zapošljavaju preko 500 ljudi. Već sada su mnogi odlučili napustiti “svoju” pijacu i preseliti se na Arizonu, gdje se mogu nadati normalnim uslovima poslovanja.

Ekonomija koja nestaje u tišini

Ova situacija najbolje pokazuje kako neprilagođeni zakoni mogu ubiti lokalnu privredu, naročito kada se primjenjuju bez fleksibilnosti i razumijevanja lokalnog konteksta. Pijaca u Gradačcu nije tržni centar, već srce porodične ekonomije – mjesto gdje ljudi direktno prehranjuju svoje porodice. A svaka zabrana, svaka birokratska prepreka, znači manje kupaca, manje prihoda i na kraju – više ljudi na Birou.

Niko ne traži privilegije, samo pravo na rad

Trgovci ne traže pomoć – traže mogućnost da rade, kao i njihove kolege nekoliko metara dalje. Traže sluh lokalne i entitetske vlasti, koja bi umjesto rigidne primjene zakona mogla uvažiti specifičnost graničnih sredina poput Gradačca.

Nažalost, dok nadležni šute, “Gradačačka pijaca” se prazni, štandovi se zatvaraju, a ljudi odlaze. Mali gube, veliki šute – a cijena je egzistencija stotina porodica.

Gradačački glas