Konakovićev svojevrstan omaž Mirsadu Kukiću Kuki

Piše: Haris Zahiragić

Sinoć u 3. smjeni, nešto iza ponoći, listam Facebook, kada iskoči mi Konakovićev status.
Ne može da spava, pogodio ga valjda pad Vlade TK.
Svašta je on napisao, ali u suštini, shvatio sam taj status kao svojevrstan omaž Mirsadu Kukiću Kuki – banovićkom suncu, kako mu onomad titulira njegova stranačka kolegica.

Počeo je svoju retrospektivu sa 2018. godinom – kada je smijenjivan sa pozicije premijera KS.
Kaže mogao je kupiti ruke i ostati premijer, ali eto on to nije želio…
Sjećam se, ko jučer, pritisaka, moralnih, kao i drugih ucjena na ljude s kojima je računao iz Kluba SDA da neće glasati za njegovu smjenu.

Kolega računa vrijeme od 2018., zaboravio, valjda, da je 8 godina prije toga u ime SDA bio jedan od vladara, a posljednje 3 od tih 8 apsolutni vladar KS.
U tom periodu, kroz SDA, je pravio svoju parastrukturu.
Znam, jer sam tada kao mladi aktivista bio i lično bio dijelom toga.

Većina ljudi koji su pošli za njim, neki tada aktuelni zastupnici, drugi kasniji funkcioneri NIP-a, su uglavnom oni SDA-ovci kojima je Konaković napravio karijere koje inače ne bi imali radi svojih kapaciteta, mnogima od njih u javnom sektoru zaposlio supruge, braću, sestre, kumove…

Bilo je i, istina, ljudi poput Mirsada Pindže koji je već tada promijenio puno stranaka, a u tom mandatu kada je Konaković bio premijer bio je zastupnik i šef skupštinske grupe “nezavisnih” zastupnika.
Pindžo lično, kao ni ta njegova grupa, nisu bili zvanično u većini koja je podržavala Konakovićevu Vladu.
Međutim, javna je tajna kako su mu oni bili u rezervi, kada zagusti, da podignu ruku – a sve se to može provjeriti.
Platio je to Konaković skupo, radnim mjestima u javnom sektoru KS.
Sjećam se, kao jučer, spiska Pindžinih zahtjeva, to jeste imena koje Konaković treba zaposliti u sektor kao uslov za podršku.
Tome mogu svjedočiti svi članovi sarajevskog Kantonalnog odbora SDA iz tog perioda.
Uostalom, Pindžo je danas zastupnik u Parlamentu Federacije ispred NIP-a.

Nakon tog perioda, piše o padu Vlade šestorke, kaže neko im nudio sve i svašta?
Ne znam ko i šta im je nudio.
Neka jasno kaže.
Kaže da su i tada bili principijelni, a sjećam se kako je ponizno ulazio u “toranj” da moli za podršku.
Kaže da su oni tada branili zakone i procedure, čuvali pečat od zloupotrebe – a Sud utvrdio da je to bilo protuzakonito.
S druge strane, Sud još uvijek nije utvrdio šta je sve u tim danima sakrivanja i otuđenja pečata avansno plaćeno stranačkim firmama, kao npr. milioni za softver za zatvoreni sistem naplate karata u GRAS-u, a tek je jedna stanica zatvorena…
Doći će vrijeme kada će i to biti utvrđeno.

Zatim piše kako su pomeli na lokalnim izborima, a dobili su samo jednog načelnika, a osim u Sarajevu, svugdje su na marginama cenzusa.
Zaboravio je, kada su lokalni izbori u pitanju, kako je kandidat kojeg su oni podržali u Velikoj Kladuši omogućio pobjedu Fikretu Abdiću za par stotina glasova ili u Novom Travniku pobjedu HDZ-ovog načelnika.
Zaboravio je kako su Baralija i Čavar, sa kojima je i za koje je po Mostaru dijelio letke, omogućili HDZ-u da nastavi vladati Mostarom, iako je Izetbegović postigao sporazum po kojem je i Bošnjak, Srbin i Hrvat koji nije iz HDZ-a i neko iz ostalih, mogao postati Gradonačelnik.

Dalje navodi kako niko od ljudi koji su im se pridružili nije tražio poziciju, posao za članove porodica, ministarstva.
Što, naravno, nije istina.
Tome svjedoče javni konkursi na kojem svaki dan hiljade ljudi vide ko biva izabran, to ne može Facebook status izbrisati.
Svjedoče tome i tenderi i poslovi stranačkim i drugarskim firmama.
Također, tome svjedoče imenovanja nekih direktora, koji su bili uslov određenih ljudi iz “novog vala” preletača iz SDA u NIP…

Zatim puno piše o principima, moralu, snazi Trojke…
Ne piše o tome kako Trojku na vlasti u Kantonu Sarajevo zapravo drže politički preletači iz SDA i iz drugih stranaka.
Na granici su većine na svakoj sjednici.
Kako su svakom od njih platili cijenu za to.
Ne svojim, nego našim novcima.
Nekima dali čitava javna preduzeća na upravljanje.
Drugima milione KM javnog novca da ih dijele kome oni hoće.
Trećima keš i/ili radna mjesta i/ili obećana mjesta na listama…

I na kraju svog omaža, obrušio se na svoj vječiti kompleks, Semira Efendića, jer je kao SBIH u TK, koja je već tradicionalno tamo u dobrim odnosima sa SDA, glasala za pad Kukine Vlade.
Dakle on može sa Kukom, može i sa Kasumovićem, može i sa Našom strankom praviti “parade ponosa” po Sarajevu, može i sa crnim đavolom, a SBIH ne smije glasati zajedno sa SDA protiv Kukićeve Vlade?
Ne ide to tako.
Nemam potrebu braniti Efendića od Konakovića, zna to on sam više nego dobro raditi, ali imam potrebu reći da je vrijeme takvog kreiranja narativa prošlo…

Žao mi je što u ovako teškim vremenima za Bosnu i Hercegovinu moram pisati ovakve statuse, ali taj čovjek očigledno, samo na sukobu opstaje, jer osim sukoba, nažalost, nema ništa drugo ponuditi…

I da, završava sa spominjanjem izbora ove godine, slažem se, vidimo se u oktobru ako Bog da.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *