ISLAM

Muslimanski vladar koji posjeduje ove osobine, osuđen je na uspjeh

U kazivanju o Sulejmanu, alejhi selam, navodi se da mu je kraljica od Sabe poslala poklon i da je Sulejman, alejhi selam, odbio taj poklon, jer ono što je poslala kraljica od Sabe (Belkisa) za njega je bilo ravno podmićivanju, kako bi on poništio svoju odluku kada ih je pozvao da mu se pokore i da prime islam.


Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”I Sulejman naslijedi Davuda i reče: ‘O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!’” (En-Neml, 16.) Sulejman, alejhi selam, jedan je od najvećih Allahovih poslanika koji su spomenuti u Kur’anu. Bio je kralj i časni Allahov poslanik, sin kralja i časnog Allahovog poslanika, Davuda, alejhi selam.

U ovom tekstu govorit ćemo samo o Sulejmanu, alejhi selam, kao kralju i vladaru, s posebnim naglaskom na neke osobine bez kojih se ne može zamisliti uspješna vlast i obezbijediti sigurnost i blagostanje u društvu i državi.

Stalna briga o podanicima


Prvo svojstvo uspješnog vladara jeste stalna briga o podanicima. Jedna od dužnosti vođe, predsjednika ili vladara je da pažljivo prati stanje u državi i da redovno vrši ”smotru” kao što je to činio Sulejman, alejhi selam, na šta aludira ajet: ”I on izvrši smotru ptica, pa reče: ‘Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?”’ (En-Neml, 20.)

To se postiže na dva načina. Prvo, stalnim nadzorom i praćenjem situacije na terenu, s ciljem da se zna ko je od državnih službenika (u našem slučaju, političkih predstavnika koji su preko političke stranke, a na osnovu izbornih rezultata, postavljeni na određene pozicije i funkcije) posao odradio dobro, a ko je podbacio, te izricanje javnog ukora i upozorenja onima koji nisu uradili svoj posao kako treba, s ciljem ispravljanja nedostataka i grešaka te vraćanja prava obespravljenim podanicima.

Muslimanski vladar ili predsjednik ozbiljne političke stranke koja osvoji najviše glasova i mandata na izborima, ne može sebi dozvoliti takav luksuz da, nakon što podijeli pozicije i funkcije, zapostavi teren i ne vodi brigu o radu i ispunjenju emaneta od strane lokalnih političkih moćnika i funkcionera iz njegove stranke, koji svojim neodgovornim i bahatim odnosom prema narodu (građanima) i funkciji koju obavljaju, proigravaju ukazano povjerenje i rade suprotno proklamiranim principima.

Drugo, posjedovanje tačnih i preciznih informacija o općem stanju ljudi i o tome kome je od njih potrebna podrška i pomoć svake vrste, svejedno radilo se o pojedincima ili određenim skupinama i kategorijama ljudi.

Komentirajući spomenuti ajet iz sure En-Neml, imam El-Kurtubi, rekao je: “U ovom ajetu su jasni dokazi da je dužnost vođe ili vladara da nadgleda stanje svojih podanika i da se brine o njima. Pogledajte pticu Hudhud, uprkos njenoj sićušnosti, njeno stanje nije bilo skriveno Sulejmanu, alejhi selam, pa šta je tek sa onima koji obnašaju visoke funkcije u državi?!

Hazreti Omer, radijallahu anhu, kao vladar slijedio je upravo tu poslaničku stazu brige i pravednosti. Govorio je: ‘Kada bi koza slomila nogu negdje na obali Eufrata, bojim se da će Omer biti pitan zbog toga.’ Pa šta onda misliš o namjesniku ili vladaru pod čijim vođstvom propadne država, a podanici budu iznevjereni i ostavljeni na cjedilu.” (El-Džami’u li ahkamil-Kur’an, 13/178.)

Pozivanje na odgovornost i sankcioniranje neodgovornih funkcionera

Nakon istražnih radnji i provjere informacija, ako se dokaže da postoje svjesni nemar i propusti u radu, jedna od ovlasti i dužnosti uspješnog vođe i vladara je da pozove na odgovornost one koji nisu ispunili emanet i opravdali očekivanja, i da ih po kratkom postupku smijeni, a ne da im traži opravdanja, ili pak da ih unapređuje, zanemarujući opravdane pritužbe i nezadovoljstvo građana, a pogotovo opravdane pritužbe članova stranke ispred koje dolazi dotični funkcioner. Ne smiju se praviti ustupci nesposobnim i nepoštenim funkcionerima, ukoliko se dokaže njihova nesposobnost i nepoštenje, jer to dovodi do smutnje, nezadovoljstva i nereda u državi.

Na osnovu ovog principa, Sulejman, alejhi selam, obznanio je da će on ispitati i kazniti pticu Hudhud ako se dokaže njezina greška, kao što se navodi u ajetu: ”Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!” (En-Neml, 21.)

Organizacija i pravedna podjela funkcija i zadataka

Uzvišeni Allah, objavio je: ”I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni.” (En-Neml, 17.) Tj., sakupio je brojne i raznolike vojske između ljudi, džina i ptica, i precizno podijelio pozicije i zadatke.

Podjela pozicija, funkcija i poslova određuje se na osnovu psiho-fizičkih mogućnosti, specijalizacije, predispozicija i sklonosti, i nema sumnje da je jasna i do u detalje razrađena kadrovska politika, odlika uspješnog i pravednog vladara. To je, nesumnjivo, dio dobrog upravljanja sistemom i jedan od faktora uspješne vlasti i uspostavljanja pravde na kojoj opstoje nebesa i Zemlja.

Rečeno je: ”Svako mjesto (grad ili država) u kojem postoje četiri osobe, stanovnici tog mjesta sigurni su od nesreća: pravedni vladar koji ne tlači ljude i ne čini zulum, učenjak koji slijedi put Objave, daije i šejhovi koji naređuju dobro, a odvraćaju od zla i podstiču na proučavanje Kur’ana i Sunneta, i žene koje nose propisani hidžab, a nisu razgoličene i ne pokazuju svoje ukrase kao u pagansko doba.” (El-Džami’u li ahkamil-Kur’an, IV/49.)

Kategoričko odbijanje mita

U kazivanju o Sulejmanu, alejhi selam, navodi se da mu je kraljica od Sabe poslala poklon i da je Sulejman, alejhi selam, odbio taj poklon, jer ono što je poslala kraljica od Sabe (Belkisa) za njega je bilo ravno podmićivanju, kako bi on poništio svoju odluku kada ih je pozvao da mu se pokore i da prime islam.

Stoga je Sulejman, alejhi selam, to kategorički odbacio, rekavši: ”Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!” (En-Neml, 36.)

Dakle, dokle god je kraljica od Sabe čekala da se onaj koga je poslala sa poklonom vrati sa željenim rezultatom, to znači da je ona očekivala protuuslugu za svoj poklon, tako da je to bilo mito, a nikako poklon.

Ovo je jasan dokaz da iskrenog vjernika, pogotovo ako je vladar, ne može niko potkupiti i podmititi, jer je on nosilac uzvišenih islamskih principa. I on zna da je vlast odgovornost, a ne čast, i što je veća njegova odgovornost, veće su mu i obaveze.

Zahvalnost Allahu na blagodati vlasti

Sulejman, alejhi selam, znao je da je zahvalnost svojstvo koje mora pratiti istinskog i pravednog vođu, i čim bi vidio i osjetio neku blagodat, on bi zahvaljivao Allahu na tome. Ni u jednom trenutku, bez obzira na ogromnu moć i vlast koju je imao, kao i mnogobrojne druge blagodati, nije se uzoholio i zaboravio na Onoga Koji mu je podario sve te blagodati.

I kada je čuo i razumio riječi mrava koji je upozoravao ostale mrave na Sulejmana i njegovu vojsku, Sulejman, alejhi selam, se nasmijao i rekao: “Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!” (En-Neml, 18.)

A kada mu je onaj koji je učio iz Knjige, donio Belkisin prijesto i stavio ga pred njega prije nego je okom trepnuo, Sulejman, alejhi selam, rekao je: “Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.” (En-Neml, 40.)

Muslimanski vladar koji posjeduje ove osobine, osuđen je na uspjeh.(saff.ba)

akos.ba