Zašto umire sport u Gradačcu?

Traži se dobitna kombinacija, planiraju se noćni izlasci, ali prvobitno se na velikim plazmama u kultnim kafićima vrte utakmice Premier lige, Serije A, prati se Roma, Manchester, Arsenal, Real, ima i košarke, tenisa…

Iz te bi perspektive, složit ćete se, bilo glupo reći da je sport umro. Ali stvarno jeste. U Gradačcu. Već izvjesno vrijeme. Nema posmrtnica, nije zvanično, ali onaj pravi sportski duh odavno je nestao u gradu koji nosi naziv Zmaj od Bosne. Autori gašenja gradačačkog sporta nisu poznati i niko ih neće direktno prozvati, a kada već niko ne priznaje krivicu, onda su svi (sa)učesnici u zločinu. I oni koji vladaju i oni koji navijaju. I oni koji imaju, a i oni koji nemaju novca. Jer sport je takav – temelji se na ljudima i ljudskim resursima i zavisi od svakog pojedinca.

Nijedan poraz nije konačan, osim smrti. Zato se čovjek mora boriti. Morate živjeti u nadi da ćete sutra napraviti ono što jučer niste i, ma koliko suludo sve bilo, vjerovati da ćete uspjeti.

Dobro, isuviše patetike u uvodu, ali stvar je ozbiljna. Gradčac je imao Zvijezdu i punu Banja Ilidžu, igrao protiv Želje i Sarajeva, čak bio domaćin reprezentaciji BiH, veliku bazu navijača, brojne simpatije u BiH, pokazivao snagu i na stadionima kakvi su Koševo, Grbavica ili Bilino Polje, a Rukometni klub Gradačac igrao je velike evropske utakmice, ŽOK Kula (bio)je pravi brend, čak se dvije godine počela igrati i košarka, uspješne (mada su to i danas) cikluse imali su igrači u sjedećoj odbojci, ma nema šta se sve nije slavilo i pratilo. Grad ponosan, ljudi sretni, sport je bio na vrhuncu.

Trajalo je to nekoliko godina, a onda je neko ugasio svjetlo. Raspao se KK Gradačac, Zvijezda počela da pada, RK Gradačac počeo da tone, a Kula svoje mečeve mora(la) da igra u Pelagićevu jer u Skenderiji više nije bilo mjesta za gradačačke sportske kolektive. Bilo je, ali po skupoj tarii i po raznim uslovima. Istoj onoj Skenderiji koja je godinama bila krcata na mečevima rukometaša i odbojkašica. Nekoliko naših sagovornika smatra da je bajka prestala kada je Cimos na čijem čelu je bio današnji premijer Federacije Fadil Novalić prestao da ulaže novac u sport, a isto se desilo i sa Kulom, firmom koja je bila vodeća u industriji modne konfekcije. Novac koji je davala Općina očigledno nije bio dovoljan. Uz Cimos i Kulu, aktivno su sportskim klubovim pomagale i mnoge druge jake firme na prostoru ove Općine na sjeveru BiH.

Nedostaje kvalitetan Zakon o sportu

Mustafa Šakić, pomoćnik načelnika Gradačca, smatra da nikada nije kasno da se sport digne na viši nivo i da mu se vrati stari sjaj.

Postoji li način da se sport u Gradačcu digne na jedan viši nivo? Šta bi bilo najbolje rješenje za jačanje sportskih kolektiva u Gradačcu?

“Uvijek ima načina u svim sferama života da stvari podignemo na jedan viši nivo. Ali svaki pojedinac ili kolektiv treba da da maksimum da taj projekat uspije! Također, u sportovima postoje i neki drugi faktori koji ne dozvoljavaju uspjeh jednog sportskog kolektiva (sjetimo se Zvijezde i utakmice u Čapljini prošle godine). Po meni, ti neki drugi faktori ubijaju volju i kod sportskih radnika, ali i kod donatora. Kada je u pitanju jačanje sportskih kolektiva ne samo u Gradačcu, nego u cijeloj Bosni i Hercegovini treba donijeti jedan kvalitetan Zakon o sportu kojim bi se definisala pravila igre, od finansiranja, ulaganja, te rad i klubova i svih zainteresovanih (navijača, donatora, sponzora…).

Kao predstavnih Općine, možete reći da li je dovoljan iznos novca koji se izdvaja na sportske aktivnosti i sportske klubove i udruženja?

“U ovom momentu mogu sa sigurnošću potvrditi da je Općina gotovo najveći sponzor u većini sportskih klubova na području naše Općine. Svakako da je i ovaj iznos koji izdvajamo svim sportskim klubovima nedovoljan i svi klubovi moraju tražiti dodatne izvore finansiranja. Ne tako davno u Gradačcu smo imali obrnutu situaciju kada je finansiranje sporta podržano, iz da tako kažem, realnog sektora, gdje je jedna kompanija finansirala gotovo u 100% iznosu NK Zvijezdu i RK Gradačac, a u određenom iznosu i druge sportske kolektive. Tada su i rezultati bili vidljivi jer su i izdvajanja bila daleko veća. Sada imamo situaciju da taj kolektiv ne izdvaja ni jednu KM za sport na našoj Općini.

Da li je Gradačac zaslužio da ima klubove koji će imati zapažene rezultate i koja je uloga poduzetnika, te da li je učešće poduzetnika u predhodnom periodu bio zadovoljavajući?

“Svakako ako pogledamo ekonomske parametre Općine Gradačac možemo reći da zaslužujemo da imamo sportske kolektive koji će imati zapažen rezultat. Kada ovo kažem mislim na administraciju, ali i naš potencijal u realnom sektoru. Do sada je je uloga našeg privatnog sektora bila takva da su ti ljudi bili sponzori u odrođenom iznosu, ali očigledno nedovoljan za neki ekstra rezultat. Upravo ćemo u narednom periodu pokušati da kada je u pitanju npr. funkcionisanje NK Zvijezda Gradačac promijenimo koncept rada od same skupštine pa do rada i upravnog odbora. Pokušat ćemo da zamolimo veliki broj privrednih subjekata da uzmu učešće u samom radu skupštine, da ti ljudi biraju upravni odbor, te da određuju pravce rada i razvoja svih segmenata u klubu, ali i da preuzmu odgovornost. Smatramo da sa ovim načinom rada i naravno uz angažman općinske administracije možemo napravit dobar rezultat, a sve s ciljem afirmisanja svih mladih na području Gradačca te i ostvarivanja boljih rezultata”.

“Pomoć privatnika? Posebna priča!”

I dok Zvijezda donekle uspijeva da se održava u životu, agonija godinama traje u Rukometnom klubu Gradačac, a to najbolje zna član Upravnog odbora i dugogodišnji uposlenik ovog kluba Mirza Taletović. Bio je tu kada se slavilo i pjevalo, a i danas kada je ‘nikad gore’ pokušava da spasi što se spasiti da.

“Prvi i možda glavni razlog ‘propasti’ sporta u Gradačcu su financije. Recimo RK Gradačac nikada prije nije igrao Premijer ligu do ulaska glavnog sponzora Cimos TMD u klub, kako s Upravom, tako i s financijama. Otprilike od 2005. godine kreće projekat RK Gradačac, a nakon dvije sezone ušli smo u Premijer ligu. Od tada pa sve do 2012. godine Gradačac je imao ekspanziju, nakon toga Cimos je otišao iz kluba, a RK Gradača biva prepušten sam sebi, odnosno sredstvima iz budžeta koja su tada iznosila nekih 50.000 KM, a budžet kluba koji se takmiči u Premijer ligi trebao je da iznosi makar 75.000. I s tim novcem smo imali pet do šest ‘stranaca’, igrali smo Premijer ligu do 2015. godine, kada smo ispali”, kazao je Taletović, pa nastavlja:

“Jedan od razloga za neuspjeh rukometa u Gradačcu je i odlazak talentovanih igrača na studiranje u Sarajevu, Brčkom,Tuzli itd… Mi ne možemo zadržati tog igrača sa 300 KM stipendije. Rukomet nije atraktivan sport, tako da mi pravimo Skupštinu već tri godine za redom i najžalosnije je što na tu Skupštinu dođu samo aktuelni igrači i poneki član Uprave. Sve se na kraju svodi na tri čovjeka. Igramo samo da se ne ugasi. Ko zna, možda dođu i bolji dani, ali budžet iz Općine je limitiran. Mi otpriike za godinu dobijemo oko 30.000 KM, a od toga nam na kotizaciju ide 3.000 KM i oko 10.000 KM na dvoranu. Kada uzmemo u obzir i putovanja, sudije i organizaciju utakmice, onda je ova cifra na nekoj negativnoj nuli”.

“Za neki ozbiljniji rezultat moraš imati igrače sa strane, a onda su vam potrebna daleko veća sredstva. Samo podatak iz raspodjele sredstva je da je NK Zvijezda u toku godine dobije minimalno 200.000 KM, a nekad je ta cifra išla i do 400.000 KM. Nemam ja ništa protiv Zvijezde, ali rukometu pripadne 30 ili eventualno 50 hiljada, mada se i ne sjećam kada je bio taj iznos. Mi bismo s 200 ili 400 hiljada budžetom bili prvaci u svim kategorijama u BiH”, tvrdi Taletović.

On je istakao da ŽOK Kula dobije isto oko 50.000 KM, a igra finale play-offa i završnicu Kupa već posljednjih sedam godina.

“Ne možemo reći da imamo lošu saradnju s Općinom, jer iskreno ono što se obeća, to se i odobri i taj iznos bude uplaćen. ali s obzirom da plaćamo dvoranu koja nam uzme 50 posto sredstava, onda ništa nismo postigli. Potrebno je da se iz budžeta za sport izdvoji više sredstava, onda bi došli i rezultati, a s rezultatima eto i navijača i sponzora. Sve je to jedna lokomotiva, jedan vagon za sobom vuče drugi. Trebali bi se uključiti i biznismeni, ljudi koji mogu da doniraju ili pronađu novac, oni bi morali malo slobodnog vremena utrošiti u pomoć sportskim klubovima. Mi imamo koncept, ali nikada niko nije htio da prihvati tu funkciju. Jednom prilikom sam jednom čovjeku iz nogometa ponudio da uđe u Upravu da bude predsjednik, a on meni kaže da mu to nije interesantno jer više medijske pažnje privlače Vida ili Sibovac, Mionica, timovi iz nižih liga, a ne RK Gradačac u Premijer ligi. Možda je i u pravu, rukomet jednostavno nije interesantan ljudima. Klub treba da vode ozbiljni ljudi i na ozbiljnim pozicijama u našem društvu. Gradačac ima potencijal, a rukomet je oduvijek davao reprezentativce BiH poput Kelentrića, Doborca, Halilkovića, Haseljića itd… Znači imamo kvaliteta, talenta, ali ne možemo ništa dobro zadržati u Gradačacu iz gore već spomenutih razloga”.

A pomoć privatnika izostaje godinama?

“To je posebna priča. Svako ima neku svoju priču. Ja dajem ovamo, tebi ne mogu, ja ću ti dati, ali ne mogu sada, može li sljedeće sedmice, mjeseca, sezone… Razna obećanja, ludom radovanja. Imamo mi neke svoje sponzore, nešto se skupi da se sezona odradi, ali za Premijer ligu treba više. Treba neko poput Cimosa da se pojavi i da se iz jake industrije stvori novac za investiranje u sport. Mora se podići i svijest kod ljudi iz tog svijeta. Ne možemo nikoga natjerati, valjda jednog dana dođe vrijeme kada će se sve to promijeniti”, kazao nam je Taletović.

“Za krah sporta kriva politika”

Fahrudin Piskić bivši je igrač Zvijezde, njen je i veliki doživotni navijač, borio se na sve načine da pomogne svom matičnom klubu, a sada je i član nove radne grupe koja će pokušati da opstane i da pronađe sredstva za financiranje kluba.

“Za krah sporta isključivo je kriva poltika jer ne želi da uslovi poduzetnike da stimulišu da ulaže u klubove. Da bi krenuo razvoj sporta potrebno je naći modus financiranja sportksih kolektiva, samim tim dobili bismo na kvaliteti i mnogo ljepše bi bilo, a onda i veći broj gledatelja”, kaže nam Piskić.

“Gradačac kao ekonomska sila skoro pa ništa ne čini da budemo jaki u sportskim disciplinama izuzev par firmi koji ulazu neke sitne novce, mislim da bi puno više sluha trebali da imaju za sport”, poručio je.

Jedan od članova bivše Uprave NK Zvijezda smatra da je sve nestalo odlaskom spomenutog Cimosa.

“Kada se Fadil Novalić povukao, tada je počeo pad u Zvijezdi. Kasnije su uslijedili turbulentni periodi, borba za goli život i bilo je nemoguće da se klub zadrži ili vrati u Premijer ligu. Previše je teško održivo, a svjetsko je čudo da je Zvijezda završila treća prošle sezone iako je imala budžet manji od klubova poput recimo Iskre koja je ispala. Bez novca i prave podrške ste limitirani. Privatnici u Gradačcu nemaju sluha za sport, nekako nisu u tom filmu i to je to. Svima bi nam bilo ljepše da se oni aktiviraju. Činjenica je da smo među najrazvijenijim i ekonomski najjačim mjestima u BiH, ali to se eto nije odrazilo na sport. Volio bih da se ti ljudi potaknu, da im dođe u svijest da je potrebna njihova pomoć. Mislim da je Općina izdvajala dobra sredstva, ne leži u tome problem, ali to jednostavno nije dovoljno”, rekao nam je član UO koji nije želio da ga imenujemo.

Nema publike na stadionima i u dvoranama, nema sportskog duha, djeca nemaju svoje idole niti priliku da uspiju jer im se ne nude pravi uslovi za treniranja. Sve stangira, odavno, možda je vrijeme da se Gradačac i njegovi stanovnici probude, da bar oni koji mogu naprave adekvatne poteze i da spase sport. Jer, znate već, sport je puno više od zabave. Dok ga ne bude, ostaju kladioničarske ponude, kafe i utakmice na TV-u koje se nonstop emituju. A još i Svjetsko prvenstvo počinje…