Bol i suze u Tuzli: 24 godine od masakra na tuzlanskoj Kapiji; Imamović: ‘Ovo je najveća rana u istoriji Tuzle’

Povodom obilježavanja 24 godine od masakra na tuzlanskoj Kapiji, najtežeg ratnog zločina nad civilnim stanovništvom Tuzle, u organizaciji Grada Tuzla, u subotu  je na Kapiji održana komemoracija u znak sjećanja na tragediju i stradanje svih civilnih žrtava rata u Tuzli.

Komemoraciji su uz članove porodica stradalih, prisustvovali uglednici iz javnog i političkog života Tuzle, Tuzlanskog kantona i Federacije BiH, predstavnici nevladinog sektora, kao i brojni Tuzlaci koji su polaganjem cvijeća i vijenaca na Kapiji odali počast nastradaloj tuzlanskoj mladosti.

˝Ovo je najveća rana u istoriji Tuzle. Tuzla je 25.maja 1995. godine bila žrtva jednog strašnog zločinačkog i terorističkog ataka. Radi se o onom najgroznijem terorizmu. Cilj je bio ubiti što više civila. Znali su da se radi o okupljalištu mladih. Htjeli su ubiti što više mladih ljudi˝, kazao je za TIP gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović i dodao: ˝Mi od pravosuđa Bosne i Hercegovine zahtjevamo da nastavi raditi na ovom predmetu jer je Đukić imao saučesnike. Od predstavnika vlasti u BiH tražimo da traže od Srbije njegovo izručenje. U ime građana Tuzle od Srbije tražim da tog zločinca i teroristu izruči Bosni i Hercegovini, te time pokažu da su za pomirenje i protiv terorizma˝.

Podsjećamo, u Tuzli je 25. maja 1995. godine granatom ispaljenom sa položaja Vojske Republike Srpske sa Ozrena u 20:55 sati, ubijen 71 građanin i građanka, a ranjeno njih više od 200. Prosječna dob ubijenih i ranjenih je 23 godine. Za zločine na Kapiji, na 20 godina osuđen je Novak Đukić, nekadašnji komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske, koji je pobjegao bh. pravosuđu i sigurnost pronašao u Srbiji.

Đukić, koji posjeduje srbijansko državljanstvo, prije upućivanja na izdržavanje zatvorske kazne pobjegao je u Srbiju, pod izgovorom da ide na liječenje. Od tada je nedostupan bh. organima, ali kaznu može služiti u Srbiji, prema sporazumu koji je ova država potpisala sa Bosnom i Hercegovinom 2010. godine. Ovim se sporazumom omogućava međusobno izvršenje kazni ukoliko to zatraži Sud BiH, ali do sada to nije učinjeno.

Na Kapiji su poginuli: Suzan Abdulismail, Edina Ahmetašević, Elvis Alagić Enko, Admir Alispahić, Lejla Atiković, Asmir Bakalović, Adnan Beganović, Damir Bojkić, Indira Borić, Ivana Bošnjaković, Elma Brguljak, Lejla Bučuk, Sanja Čajić, Selma Čaušević, Amir Čekić, Samir Čirak Ćiro, Almasa Ćerimović, Zada Dedić, Razija Djedović, Amir Đapo, Suzana Dušić, Amir Đuzel, Muris Fatušić, Ago Hadžić, Hamdija Hakić, Senad Hasanović, Šemsa Hasečić, Alem Hidanović, Nedim Hodžić, Hasan Hrustanović, Adnan Hujdurović, Elvira Hurić, Almir Jahić, Azur Jogunčić, Sandro Kalesić, Franc Kantor, Damir Kurbašić, Vanja Kurbegović, Vesna Kurtalić, Sulejman Mehanović, Pera Marinović, Nenad Marković, Amira Mehinović, Edin Mehmedović, Edisa Memić, Adrijana Milić, Nešet Mujanović, Edin Mujabašić, Samir Mujić, Elvir Murselović, Šaban Mustačević, Dijana Ninić, Selma Nuhanović, Indira Okanović, Rusmir Ponjavić, Raif Rahmani, Fahrudin Ramić, Nedim Rekić, Jasminko Rosić, Nihada Šišić, Armin Šišić, Senahid Salamović, Edhem Sarajlić, Jasminka Sarajlić, Aim Slijepčević, Savo Stjepanović, Jelena Stojičić, Ilinka Tadić, Azur Vantić, Mustafa Vuković i Adnan Zaimović.